Ispresavijao je taj dečak, origami – dečak, celu knjigu šema i uputstava. Savijao – ja gledala, a što je on video…ja videla nisam. Moje oči to nisu mogle zapamtiti a njegove kao od šale jesu. Moje su ruke zgužvale papir – njegove su savile. Zato je on za nas…mali umetnik. Zato su nastale…
Kategorija: Deca
Da li su uistinu deca uvek dobrodušna?!!!
Deca kao deca, zadirkuju svakoga ko se zadirkivati da. Pa pri tome još, ako je reakcija više od očekivane tim bolje. Njihovo zadirkivanje uzima maha i oni se pronalaze u tome, to je njihovo zadovoljstvo, smisao njihovog dana, da unesreće neko dete, koje je možda malo drugačije od njih…
Crtani filmovi
Vezujemo ih za decu, a ustvari moram da konstatujem da smo ustvari mi najveći ljubitelji istih. Danas sam na Youtube naleteo na crtać iz mog doba. Ne znam da li bi se današnjim klincima i klincezama svideo,…
Velika pamet u malim glavama
Znači…sedim, pokušavam da uradim nešto korisno, dok me glava razbija kako boli. E sad, kako može da razbija ona mene kada boli nju? E pa zato što je moja, htela ja nju ili ne. Nije da smo se mogle birati, nije da smo najsretnije jedna sa drugom…
Čoveče ne ljuti se – RELOADED
Igra datira, sad…ne bih znala tačno reći datum i vreme, možda eventualno godinu njenog korenja, rekla bih…bila je to, ne baš davna 2008. godina. Ako me, je li…pamćenje dovoljno dobro služi. Kako je nastala? Duga je to priča, nisam sigurna da li se uklapa u kratak prilog uz uputstvo za igranje igre. Ali, pošto u mnogo toga nisam sigurna, pa ipak uradim, kažem, sprovedem u delo, tako ću i ovo napisati, pa sad…bilo tu mesto ili ne bilo…
Grupnjak kod zubarke i sram vas bilo za asocijacije!!! :)
…da ne kažem…grupno okupljanje kod zubara…deluje manje uzbudljivo. A da je bilo uzbudljivo, e vala jeste. Ne znam da li se neko seća, ja se sećam, ali ne znam baš tačno odakle, Porodice Tarana? Nekada su oni, kada kažem nekada mislim ono nekada, davno nekada, nekada dok sam još imala baku i dedu i dok
Jedan običan, novi par, najobičnijih patika
„Auuu, mama, što mene nekako bole prsti u ovim patikama“ – jedan će. Na to se javlja i drugi: „Jaoooo i mene jako bole“. Istina, prošlo je leto, nosili su papuče, sandalice, živela sloboda prstićima….pa bi sada te iste, trebalo nagurati u četiri „zida“ neke obuće. E pa, čini joj se, mami jel….biće to malo
Eto nama i 1. septembra
Onako u žurbi poletesmo iz zgrade…ta nećemo valjda odmah prvi dan da zakasnimo u školu. Ono moje, starije dete…prevalio prvu deceniju, otišao jutros u školu da se što pre vrati…samo je pogrešio smenu. Ništa novo. Sreća pa je u dobru školu otišao. Moglo je, je li, i gore da bude. Poneli i cvećku što što
Oni koji su nas ispratili na put
Najzad. Jedan roditelj nakon predugih dva meseca neopravdanih izostanaka odlučuje da se pojavi na času prisustva u životu dva dečaka. Ne mogu reći da je samim time prisutan i na času vaspitanja, jer za to ne bih rekla da je dovoljno odvojiti pet – do šest dana boravka sa njima u istoj prostoriji, istom dvorištu