Velika pamet u malim glavama

Znači…sedim, pokušavam da uradim nešto korisno, dok me glava razbija kako boli. E sad, kako može da razbija ona mene kada boli nju? E pa zato što je moja, htela ja nju ili ne. Nije da smo se mogle birati, nije da smo najsretnije jedna sa drugom. Ali sad…šta je tu je, od toga se pobeći ne može. Stepenice2Kažu, što boli neka otpadne,…kako sad glava da mi otpadne, mislim, na šta bi to ličilo (mada bi možda bolje ličilo nego što sada liči)? Drugi kažu, boli kada te ubija promaja kroz tu tvoju veliku šupljinu. Šupljina ili ne…i dalje boli.
Vetar, taj užasan vetar, ne jesenji, jer isto mi čini i letnji, samo, vetar, prejak vetar, olujni vetar. Naravno, shvatim da me on ubija tek kada već stigne, ali, onda je već svejedno. Kada stigne, onda me već zabole za njega, a više ne boli od njega.
Naslov – a ne…nije to o mojoj pameti u maloj glavi. Moja je sve samo ne mala i pametna. Nego, onaj mali moj sin, zjalavko, što mislismo 1. septembra da taj za školu još nije, ma bebast je još, kako će…?!
Stigosmo dakle juče, sa olujnog vetra, kišice i lakiranja stepeništa u komadima mnogo na sve otvorenom, kući, u naš stan. Gde ste bili, šta ste radili, pita mali. Pa znaš sine, lakirali smo stepenice, farbali, da mu sada ne crtamo šta je lakiranje, lakše će uklaviriti ovo drugo. Pa kako ste farbali kada se ništa ne vidi na njima, na to će on. Vidi,…pogledaj – pa upre prstom u njih. Pa – ne vidi se, jasno da se ne vidi, kada to nisu te. Ove ćemo sine, čim pre to bolje, fleksom pa napolje, sa sve trećeg sprata, a bogami i četvrtog, pa do dole, pravac predsednici kućnog saveta na glavu. A nove, te će tek da dodju, čim ih stric stolar pripremi za nas. E sad dete misli dalje, hmmm, a šta je sa našom kućom?!!! Kupismo je li, plac, crta mi tetka kuće, crta mi mama kuće, kao biće jednog dana, a oni tu meni nove stepenice u stari stan…Radi njemu tako mašina u glavi, radi, prevrće, pa na to izbaci, sa sve suzama u očima…ali mama, zašto farbate stepenice za ovaj stan, kada će to biti nekome drugom i trošite pare na te opet, stepenice, umesto da ste ih stavili u novu kuću?!!!
Nema šta, mali je totalno u pravu. Jedino, sine – sitan, mali problem, nemamo još kuću, jedino da turimo stepenice, pa da zidamo oko njih. Ali, šta reći, kada zapnemo sa finansijama, sigurno ćemo potražiti savet kod malog…

6 thoughts on “Velika pamet u malim glavama

  1. Mislim da vam (kada budete imali nešto para) neće predložiti da izigravate neke ‘talijane u nekom malom selu koji su igrali Loto :whistle: i na kraju dobili neke (velike) pare :ideja: nego će da kaže Kupite mi sladoleda :bravo: i na kraju će ispasti :med:

  2. Bistar mali, rekla bih, na majku :bravo: A ti majka, deder, natuci neku kapudzu na glavudzu i nema da boli. Ja sam već sa kapuljačama na glavi, ma briga me, neću da mi zebe ova moja „ljubimica“. Ne bih je dala ni za tri teleće!!! :plez:

  3. Reminder, ima nešto u tome što ti kažeš. Mada, kapiraju oni mnogo toga, samo ćute, pa onda bubnu odjednom i mi se iznenadimo šta sve znaju :yes:

  4. Stevo, možda bi zaista bilo bolje da njega poslušamo za savete. U mangupovo ime da ne govorim, nisam sigurna da su svi moji „finansijski potezi“ baš veoma dobri :doh: :frka:

  5. Dudo, ti tvoju ljubimicu čuvaš, moja je zaboravila šta je to kapa, ali izgleda da ću je morati podsetiti!!! Ja bi moju menjala čak i za jednu teleću. Toliko me nekada nervira :irre: :doh:

Leave a Reply

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.