Idu dva crva, jedan tužan, a jedan veseo, stalno se smeje. Pita tužni crv veselog: – “Šta je to toliko smiešno?” – “Otišla mi je tašta na pecanje”, odgovori veseli crv!Gde ćeš, bolan Haso? Tražim po čitavom gradu da mi daju nešto za glavu! A koliko misliš dobiti za nju?Vidi Mujo kako moj sin liči na
Mesec: jun 2009.
Idi muči muvu…
Sve nešto hoće, neće, pa mi u grlu stane. Ne ide, pa ne ide. Htedoh napisati…a sve što krene, dosadno je i meni samoj, a ne da još i slučajne prolaznike na blogu uplašim, pa da sledeći put samo zavire iza ćoška, pa sve pobegnu glavom bez obzira. Pa onda opet, nekako sam ovih dana
Moglo bi i gore biti
Uhvatim se tako da mi stomak nešto neobično (u stvari, kada malo bolje razmislim, to mu je postalo uobičajeno) radi, sve zavrće, pa obrće, pa se skuplja, hoće ceo u želudac da mi se uvuče, a ovaj se bori, ne da, jede sam sebe…Pa onda stanem, ako stignem da stanem, ali nije ni da ne stignem, nego nešto sve…ne dam sebi da stanem, pa kada na kraju stvarno stanem, uhvatim se da nisam sigurna zašto se to sve tako zavrće. Dakle, da se saberem i razmislim, dam sebi neki valjani razlog za tu pojavu, da joj sada već damo ime, nervozu, pa da makar znam zašto ću uskoro sama sebi da serviram obrok od živaca na tanjiru.
Uplašeni treptaji srca
…jednostavnije bi bilo reći…ljubomora. Ali, ljubomora tako ružno zvuči. Zvuči kao bolest, opaka, bolest ovisnosti, bolest teško izlečiva. Ali zar možemo osuditi srce što je uplašeno? Šta je to drugo, nego strah, neko nepoverenje prema sebi samom, nesigurnost u sebe,a samim time i strah da ćemo biti ostavljeni, napušteni, zamenjeni kao neki dotrajali uredjaj, novim,
Bojim se da mi je aždaja na usisivaču progutala drago biće!!!
I šta ih uopšte spopadne? Mislim stvarno…pa sad, zašto je teško čarape ubaciti u korpu za veš? Pa ako misliš da nije teško, alo, ženska glavo, ubaci ih sama, šta zvocaš. Barem su zamalo bile u korpi. Mogle su i ostati pod krevetom, ili ne daj bože, kuhinjskim stolom, kada je od dobre supe krenuo
Jedna obična, svakodnevna priča
Već par dana intenzivno mi se mota po glavi (istina…u mojoj je glavi uvek malo gužva…) jedna tema za blog. U to ime, već sam i fotografiju napravila, samo u nedostatku prigodnog teksta, postavila sam je, za sada, kao tapetu na monitoru, naški, narodski kazano, a prevedeno, postavila sam je kao desktop wallpaper. Sad, malo
Genijalac
U nedostatku pametnijeg teksta, evo nešto da vas nasmeje, možda već znate, ali da utvrdimo gradivo o genetici i načinu na koji se karakteristike prenose sa roditelja na dete:Mladi bračni par dobio dete, oboje su belci, a dete crnče. Bude to mužu sumnjivo i upita ženu: „Dobro ženo zašto je naše dete crno, a mi
A šta je sa flaširanom vodom?
– ili isečak iz jednog e-maila o kome se vredi zamisliti – Dakle, za početak da navedem, da su podaci (valjda statistički) uzeti od poznatog nam USA, pa su samim time cene, vrednosti ili šta već, iskazane u USD. Verujem da to neće smetati, da shvatimo ozbiljnost situacije, zbog koje bi trebalo staviti prst na
Besplatni udžbenici za djake prvake
Bilo jednom, nekada davno, sad neki bi rekli…na Divljem Zapadu. Nije to bio Divlji Zapad, bila je to neka država koje više nema. Sad, da ne ulazimo u detalje i političke rasprave u koje se apsolutno ne razumem, suština je da je nekima žao što je više nema i od blata bi je pravili, a
Smajliji (po Vuku) za WordPress
Pošto ovo nije uvod ni u kakav roman, niti knjigu koja traži izdavača, a ja baš nisam ekstra u pisanju stručnih tekstova, jer malo za šta sam stručna, ne bih mnogo upakivala ovu temu, nego bih odmah prešla na stvar.Suština je da već sada niste sigurni da li se šalim, ili lupetam gluposti, ili pokušavam