Ona dolazi kući i na stolu zatiče papirić za preporučenu pošiljku. Sve nešto, prevrće po glavi, u nadi da će se setiti da li je u trenutku ludila naručivala nešto preko on-line kataloga, da li očekuje nešto od ujaka iz Amerike koji ne postoji, da li je i šta li je? Pa onda opet, šta
Oznaka: brige
Moglo bi i gore biti
Uhvatim se tako da mi stomak nešto neobično (u stvari, kada malo bolje razmislim, to mu je postalo uobičajeno) radi, sve zavrće, pa obrće, pa se skuplja, hoće ceo u želudac da mi se uvuče, a ovaj se bori, ne da, jede sam sebe…Pa onda stanem, ako stignem da stanem, ali nije ni da ne stignem, nego nešto sve…ne dam sebi da stanem, pa kada na kraju stvarno stanem, uhvatim se da nisam sigurna zašto se to sve tako zavrće. Dakle, da se saberem i razmislim, dam sebi neki valjani razlog za tu pojavu, da joj sada već damo ime, nervozu, pa da makar znam zašto ću uskoro sama sebi da serviram obrok od živaca na tanjiru.
Priča jedne naporne mame
…joj, danas sam ispirala sinu mozak…užas!!! Barem sam tako mislila kada je meni moja mama to radila…Znate šta je to, sigurno je većina tinejdžera (ali on to još ni nije!!!) to okusila. Onaj gorak ukus reči: „Sedi tu, da malo popričamo“…malo…i onda to malo predje u beskonačno mnogo (u glavi, ušima, očima, a bogami i
Nešto kao ispovest roditelja koji nije imao vremena…
Danas sam primila mail. Primamo ih svi…svaki dan. Većina je šaljivih, te Mujo – Haso relacija, te Srbin – Hrvat – Bosanac relacija, te plavuše – brinete i ostale varijante. I onda klikneš na forward, pa uguraš ceo imenik, malo se nasmeješ i vozi Miško dalje. Primila sam, sad da li dobro da jesam ili