…čak…vrlo često, uzde nam ispadnu iz ruku i samo nas prava ruka može vratiti nazad u sedlo…smirena, čvrsta, odlučna…i usmeriti…da kroz život koračamo sigurnijim koracima….svesni da uz sebe imamo oslonac…koji će biti tu da ne padnemo…a opet…čak i ako padnemo…biće tu da…
Oznaka: ljubav
Mirna luka
Nešto mi pritiska dušu. Teret prošlosti koji me grubo prati i uspešno onečišćuje sve lepo što imamo danas. Sve lepo, što je došlo spontano, neočekivano a taman na vreme. Ne mogu ga se otarasiti, kao da je vezan nekim olovnim lancima i vuče me u dubine, dok ne dodjem do…
Komšija u prolazu
Draga Sanja (no…i ovo se retko čuje…vidi…piše…), zaustavi se, koncentriši i pogledaj sebi ravno u oči, pa tim putem pravo u dušu (ako je imaš…a valjda je nisi izgubila), pa zadji duboko, što dublje i priznaj nam šta si tamo našla. Prvo i prvo, biće dobro ako si je našla. Drugo (a već smo na konju ako smo do drugog stigli…
Kožni novčanik
Neka je nevidljiva ruka u njega upakovala sve što je mislila da je potrebno da podmiri život. Stavila je šaku zdravlja u prvu pregradu. U drugu je stavila zrno ljubavi. U treću je stavila parče duše. U četvrtu razum. U pregradak za sitniž ugurala je po koju kovanicu emocija u raznim vrednostima.
5. oktobar
Dan moje mame…
ničiji više…
Mislite da imate nešto za reći?
Mislite da ovaj dan ima drugi smisao?
Da je simbol nečeg većeg?
Nečeg značajnijeg od jedne osobe,
jedne jedine…neponovljive…
moje mame? […]
…film…
…u polumraku sobe,
zavučeni pod prekrivač,
ti i ja…
i horor film.
Nista romantično u tome nema.
Ali kada poskočim
Skrivena suza
Ponekada voliš, jer misliš da voliš. Voliš, jer si navikao. Voliš, jer te je strah da ne budeš voljen. Voliš, a da ni sam ne znaš šta. I na pitanje „Zašto me voliš“ više ne postoji pravi odgovor. Izmišljaš razloge, a znaš, nisu dovoljni za ljubav. To bi jednostavno bila, silovana ljubav. Nešto silom osećano,
Uplašeni treptaji srca
…jednostavnije bi bilo reći…ljubomora. Ali, ljubomora tako ružno zvuči. Zvuči kao bolest, opaka, bolest ovisnosti, bolest teško izlečiva. Ali zar možemo osuditi srce što je uplašeno? Šta je to drugo, nego strah, neko nepoverenje prema sebi samom, nesigurnost u sebe,a samim time i strah da ćemo biti ostavljeni, napušteni, zamenjeni kao neki dotrajali uredjaj, novim,