Ponekada voliš, jer misliš da voliš. Voliš, jer si navikao. Voliš, jer te je strah da ne budeš voljen. Voliš, a da ni sam ne znaš šta. I na pitanje „Zašto me voliš“ više ne postoji pravi odgovor. Izmišljaš razloge, a znaš, nisu dovoljni za ljubav. To bi jednostavno bila, silovana ljubav. Nešto silom osećano,
Život u zgradi – deo treći
Ili…što bi rekli…priča u nastavcima bez kraja. Barem bez sretnog kraja. Barem bez onoga: “i tako su živeli sretno do kraja njihovih života”. Priča o življenju u zajednici. Nekoj vrsti zajednice. Ili bi barem tako trebalo biti. Jer, izem li ga, svi barem na isti ulaz udjemo. Jeste da se posle razdvajamo u levo i
Jedan običan, novi par, najobičnijih patika
„Auuu, mama, što mene nekako bole prsti u ovim patikama“ – jedan će. Na to se javlja i drugi: „Jaoooo i mene jako bole“. Istina, prošlo je leto, nosili su papuče, sandalice, živela sloboda prstićima….pa bi sada te iste, trebalo nagurati u četiri „zida“ neke obuće. E pa, čini joj se, mami jel….biće to malo
Hvala…ono što često zaboravljamo
Čudna smo mi neka sorta – ljudi. Primetimo problem koji nismo mi napravili – da, odmah ga primetimo. Primetimo grešku, koja nije naša – odmah na sva zvona. Neko učini nešto što naša slobodna procena govori da baš i nije u redu – odmah ga kudimo. Neko nam pokuša učiniti nešto dobro – mi prosto
Eto nama i 1. septembra
Onako u žurbi poletesmo iz zgrade…ta nećemo valjda odmah prvi dan da zakasnimo u školu. Ono moje, starije dete…prevalio prvu deceniju, otišao jutros u školu da se što pre vrati…samo je pogrešio smenu. Ništa novo. Sreća pa je u dobru školu otišao. Moglo je, je li, i gore da bude. Poneli i cvećku što što
Par pouka – za relaksaciju…primljeni mailovi, ne moje mudrosti :)
POUKA BROJ JEDANOdlučio mladi djavo da se ženi se pa otišao do tate djavola da ga pita gde da nadje devojku.Tata mu kaže: Znaš, sine, tu u paklu su sve same kurve, nego ti idi na zemlju pa tamo ulovi neku poštenu ženu. A kako da prepoznam takvu ? Samo zvizni za njom, pa koja
Oni koji su nas ispratili na put
Najzad. Jedan roditelj nakon predugih dva meseca neopravdanih izostanaka odlučuje da se pojavi na času prisustva u životu dva dečaka. Ne mogu reći da je samim time prisutan i na času vaspitanja, jer za to ne bih rekla da je dovoljno odvojiti pet – do šest dana boravka sa njima u istoj prostoriji, istom dvorištu
Jedan neobavezan razgovor sebe sa sobom
I tako…Sanja i ja, ja i Sanja, razgovaramo, uz kaficu ili bez nje, ako nam se uopšte ukaže prilika za druženje. Mada…uvek sam mislila da sa Sanjom nikada nisam sama. Ali, eto, situacija nedostatka, kao vode i hleba neophodnog vremena, tako nalaže. Druženje nam se svelo na minimum. Što, kada malo bolje razmislim, i nije
Obukli smo novo odelo
Danima već, Kokica neumorno burla po netovoj prodavnici besplatnih tema. Kao u svakoj dobro opskrbljenoj, tako i u ovoj, nametnu ti problem da od viška (ovaj put boli glava) ne znaš šta uzeti da obučeš. Kao neka ženskica kada se sprema u svatove, pa je neodlučna, kao da će biti jedina zvanica (manje više mlada