Biću kratka – dete me je pročitalo. I…podelio je svoje vidjenje mene, njegove mame, sa svojim drugarom. Dok sam ja skakutala oko dece, plus oko stola, motajući palačinke sa ovim i onim, pokušavajući da im budem vickasta i zabavna, ubaci i moj sin dosetku…
Mesec: januar 2010.
Cimeri XXI veka
…mnogo i duboko i jako se izvinjavam svima koji MLM sistemima zaradjuju hleb svoj nasušni, nije mi bila namera da bilo koga uvredim, nego sam zbunjena neshvatanjem društva kako neke stvari jednostavno nisu dostupne običnim ljudima koji rade 8h dnevno, svaki dan, da zarade za najneophodnije…
Nošena pa ispuštena…
Sve se odvija po planu, krećem sa posla na vreme, ne mogu produženo raditi, jel…imam roditeljski, neću da izostajem, spremam se na temu – vakcina, primiti ili ne primiti. Odakle mi ta ideja? Pa sigurno zato što sam jako bistra, jel…Stigla kući, zbrzala kafu, ostavila mami i mangupu u amanet da pogledaju kraj emisije…
Na trenutak je pomislio da je Bog…
Verujem. Iskreno i iz duše verujem. Ne stojim u redovima. Ne boravim na svetim mestima koje smo sami takvima proglasili. Ne primam oprost od samoproglašenog božijeg glasnika. Ne crtam boga na nebu. Ne crtam andjele u suknjicama. Ne gledam gore ne bih li videla svoje drage a umrle…
Širok osmeh i fali zub
Trči ona – osmeh, od uveta do uveta, al…malo šupalj. Do sada je bila zavodnica sa jednom rupom za slamčicu, sada može i tompus da turi (eh…kada bi joj roditelji samo dali…). Sva sretna razmotava salvetu i pokazuje svoj ulov: još jedan zubić je ispao…
Dnevnik iseljenika iz Kanade i šta je bilo posle
Sada se ono može naći na svakom „koraku“ našeg virtuelnog sveta, ali i onda, baš volem da se nadje i kod nas, čisto da ne moram uvek da ga jurim kada poželim da se prisetim…Pronašla sam doradjenu, proširenu verziju, pa i ako svi već znate, nije na odmet da se podsetite, povremeno bacajući pogled kroz prozor…
Mirna luka
Nešto mi pritiska dušu. Teret prošlosti koji me grubo prati i uspešno onečišćuje sve lepo što imamo danas. Sve lepo, što je došlo spontano, neočekivano a taman na vreme. Ne mogu ga se otarasiti, kao da je vezan nekim olovnim lancima i vuče me u dubine, dok ne dodjem do…
A što ne bi i prasići?
…jedino, moram priznati, da sam ja uporno virila u kožicu tamo kod zadnje butkice i kako je fina, nežna, mlada i taman za krckavo pečenje. No, da mi ta živahna kožica pridje ovako bistro kao što se pokazala, stvarno ne bih imala srca da joj uguram jabuku medju zube i da je ispečem!!!
Impuls
Jaham na netu u drugoj brzini, sve fino i polako, da mi nešto iz vida ne promakne. Jaham (baš me briga za Vuka i gramatiku) na vetrovima novina (ne novina sa fotkama i člancima, nego je naglasak na i…valjda, što bi bile novotarije…) i ne mogu da se oduprem njihovom prijatnom dahu.
Virtuelno iskustvo
Takodje, da mi je neko rekao da ću bilo šta naučiti sa interneta, bledo bih ga gledala. Moje bi oči bile uprte u tu vanzemaljsku pojavu sa pitanjem: „…a šta je to?“! A ta bi se vanzemaljska pojava onda radije ubila nego da mi uspe objasniti pojam tog vantelesnog iskustva!