24 thoughts on “Usamljeni dečak

  1. Kokice, to je sve noramlno sa braćom i sestrama, malo se svađaš, malo biješ, kad nisu tu nedostaju!
    Ti si baaaš posvećena majka kakvu još nisam videla!
    Mislim da svaki njihov treptaj oka primetiš!
    Meni je sve to mnogo čudno, jer moja mama nikad nije bila takva… Ne znam koliko je to dobro ili loše…

  2. Dok sam čitao ovaj post, stekao sam utisak da ovaj post govori o mojim sinovima. Kao da njih gledam. Deca. Kako su samo dobra, neiskvarena i ljupka. Šteta što ljudi ne mogu biti kao deca čitav svoj život nego moraju odrasti i time sve pokvariti.

  3. Pa… bolje ovako, no da nema koga da čeka :yes: :yes: ali ako već ima velikog burazera, valjda ovako i treba da bude :heart: Ja bih trebao da znam da jeste ovako, jer imam brata, istina mladjeg, ali i on je preko pet banki :whistle: Dakle, dobro je što je ovako, i što su još klinci jer možeš o njima pripovedati lepe pričice :kul: Eh, kada budu velike osobe… :pozz:

  4. Kako mi je ova priča poznata, nemaš pojma. Sve su to teški momenti koji se moraju pregurati. Moji su već navikli da se razdvajaju povremeno, ali i dalje postoji ta tuga kada nekoga nema.
    Evo, pre par dana sam Nevenu ostavila kod bake u selu, ostali su kući…i nema dana da Tamara ne pita kada ćemo da idemo po seku, i nema večeri da ona ode u krevet, a da pre toga nije telefonom pozvala seku da se čuju.
    Teško je gledati dete da tuguje, ali je llepo znati da su vezani i da jedan drugom nedostaju :heart:
    Ljubi malog, proći će i tih 7 dana :heart:
    Daj Bože da nam deca budu tako vezana i privržena jedni drugima i kada odrastu. :yes:

  5. O, siroma mali Dekica! Srcuška jedna mala kako pati! A videćeš, podzapaće se posle pola sata, garant, jer će starijeg nervirati mali koji mu postavlja milion pitanja, a veliki pod utiskom ekskurzije i ništa ga više ne interesuje. Sećam se svoje dece posle ex. Bile bi toliko nezainteresovane u odgvaranjima na pitanja, strašno. E, kako su prolazili dani, tako su se otvarale. Svadjale se, naravno, 4 godine razlike medju njima, dok nije prošao pubertet. Sada, kao i godinama unazar, kao da su vezane pupčanom vrpcom. Neverovatno.
    Tako da, mališa će dočekati svog brata sutra, ali, bojim se da će biti razočaran, ubrzo. No, videćemo, pisaćeš nam o susretu! 😎

  6. Dudo, mislim da si sto posto u pravu za podžapavanje! No, proći će ih. Prošli put Boki usta nije zatvarao kada je stigao sa puta, videćemo sada šta će biti. Čuli se telefon, presretan je a i mali se obradovao što je mogao pričati sa bratom :heart: Čekamo ga sutra :yahoo:

  7. :nasmeseni: slatkisi mali. to i moji klinci rade. nema sanse da jedno spava, a da me drugo osam hiljada puta ne pita da li moze da ga-je probudi. cim ustanu, pocne dreka. mamaaaaaa, on je meni, a one je prve pocelaaaaa!!!! ipak mislim da bi crkli jedno bez drugog i volim sto je tako, mada znam da ce to proci i treba da prodje. sutra se dakle vraca? sad mi je lakse :yahoo:

  8. Verujem da se putnik već vratio i da mali dečak nije više tužan. :yahoo:

    Nežnost, svađe, zadirkivanje, ljutnja, suze i poljupci, ma svašta nešto obeležava tu neopisivu, neraskidivu vezu između braće i sestara, a osnova svega je ogromna ljubav. Nedostaje mi moja sestra. :tuzni:

  9. Nadam se da su oba dečaka zadovoljna, kao i vas dvoje, što se ponovo na okupu! Divno je to, biti zajedno, no, po nekada nam treba malo „lufta“ da navatamo energije „za sledeći period“. 🙂

  10. Повратни пинг: Usamljeni dečak | www.blogovnik.com

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.