…neko bi pomislio…ih, nije joj dosta Blog Subotica.in.rs pa je prešla na kuvanje, na kraju ne stigne ni na jedan od ta dva (a da ne pričamo o poseti ostalim blogovima koji imaju i šta zanimljivo da kažu, za razliku od nje)…pa je sad smislila još jedan. No ipak, poslednjih dana više je vremena utrošeno na doterivanje tog novog projekta 🙂 Bacila se Kokica u narodnjake, pa sad…godišnje jednom izdaje novi projekat.
Oznaka: blog
Bez dlake na blogu
Najčešće ne pišem o sebi. Pišem dosta toga o svojim emocijama, o svojoj deci, o mangupu, o životu uopšte. Eventualno pišem o sebi u onom nakaradnom smislu…kako spomenuh nekoliko puta u „Džepnim izdanjima karikature života“ ili u „Rezultatu nepažljive igre“. To ne znači da ne cenim sebe. Naprotiv, da bih tako nešto napisala, morala sam se u potpunosti pomiriti sama sa sobom, prihvatiti sebe takvu kakva jesam i onda samu sebe izvrgnuti ruglu i pri tome uživati u tome.
Ko vam dade ovlašćenja da budete kompetentni?
Postavlja se pitanje – da li smo blogeri? Ako jesmo – kada smo to postali. Ako nismo – kada ćemo to postati. Ako ne zadovoljavamo kriterijume – koji su to kriterijumi? Naravno…niko nas nije prozvao, niko me nije prozvao. Prozvala sam se sama.
Motherhood iliti majčinstvo iliti materinstvo…kako god…
Majčinstvo. Profesija ili ne daj bože…hobi, životni poziv, cilj, sredstvo? Možda potreba ili osećaj? Način života? Ili…jednostavno, svrha postojanja? Ni jedno od gore navedenih potencijalnih uzročnika ne bih opravdala kao dovoljno snažnu motivaciju za pružanje šanse bilo kome u ostvarenju tog zadatka. Jedino što opravdava potezanje tako krupnog koraka je srce.
Mesto u svetu za našeg manjeg dečaka
Jedan je dečak već dobio svoje mesto u svetu…origami majstorije već uveliko traju…Onoliko koliko škola i vreme dozvoljava…a taman primereno, zajedno sa nama, Boris prikazuje svoje umeće savijanja papira po principu – baš kako treba.
Jedan drugi dečak strpljivo čeka svoje mesto…
Borisove origami majstorije
Ispresavijao je taj dečak, origami – dečak, celu knjigu šema i uputstava. Savijao – ja gledala, a što je on video…ja videla nisam. Moje oči to nisu mogle zapamtiti a njegove kao od šale jesu. Moje su ruke zgužvale papir – njegove su savile. Zato je on za nas…mali umetnik. Zato su nastale…