Zvonilo je za kraj časa. Upakovao je knjige u torbu, pravac čiviluk, jakna, kapa i sve po redu, pa sve u društvu drugara origami majstora – pravac kući. Po već ustaljenoj ruti, pozdravili su se na ćošku, pa jedan levo, drugi desno. Onako mali i sitan, žurio je, da mu se mama ne brine. Navikla je na njegovu odgovornost i imala puno poverenje u njega.
Ustaljena ruta podrazumevala je najsigurniji put do kuće, sa što manje velikih raskrsnica i sumnjivih uglova. Iznenadili su ga drugari. Ako se drugarima mogu nazvati…
Oznaka: greške
Tu će negde početi moje globalno pljuvanje!
Sve je više onih – za čije bi se rukave trebali uhvatiti kao za slamku spasa, a ono…njihovi su rukavi klizavi, te nam ta slamka sve više izmiče. Žalosno. Ne, to je previše blaga reč. Sramotno. I to je blaga reč. Okrutno – možda je prava reč.
Čovek (pa verovatno i žena) se na svojim greškama uči
Ovo mu u prevodu dodje – „Eto vidiš, lepo sam ti rekla, ali ti nećeš da slušaš“. Ponekad je ublažena sa dodatkom – „Ne volim što moram ovo da ti kažem, ali…lepo…“ Sad ne znam, da li više volim sa dodatkom ili bez dodatka, kaša mi je svejedno istog ukusa. Počinje još u ranim godinama