Poklonodonosioci

„Mama, znaš da neka deca kažu da nema Deda Mraza, nego da to mame i tate kupuju poklone“ – kaže meni Deki. Odmah se setim Borisa u otprilike istom uzrastu…drugi razred osnovne škole, kada je plačući došao kući jer su ga deca ubedjivala u istu priču.

„Deki…dete…vidi, naravno da njima mame i tate pakuju poklone! Oni ne veruju, pa im zato Deda Mraz i ne dolazi, te roditelji moraju obaviti taj posao za njega. Ko veruje i dok god veruje, njemu će on doći i doneti poklone!“ Šta drugo da mu kažem, nego istinu pravu! Moja sestra i dalje veruje a da lepo kažem, u najboljim godinama je!

Boki se, takodje, još uvek pali i žari. Možda nešto naslućuje ali mudro ćuti i bira da veruje. Neki dan…piše mladji pismo: „Deda Mraze, molim te da jedeš za stolom a ne da mrviš okolo!“ Mi…patos! Odakle mu sad to? I onda se setimo…svake godine, krenemo na Badnje veče kod mojih roditelja, po pravilu, ja nešto zaboravim, pa se onda kao vraćam po to…a usput trpam poklone pod jelku. Pošto deca u zadnje vreme insistiraju da se čiki u crvenom ostave kolačići i mleko (televizija čuda čini), mi uredno to i uradimo. Onda mama, ja, jel…nakon obavljenog pakovanja, pije mleko i gricne koji komadić keksa. Da to bude što uverljivije, razbacam malo mrvica po kući i onda kada se vratimo, rondzam na Dedonju kao je mrvio na sve strane! Kada je bio Mikulaš (06.12.) a on stiže kroz prozor i tura poklone u čizme, ja slučajno razbila šoljicu, pa sam za to okrivila njega, da nije gledao gde staje. Pa onda zečevi koji ne paze gde rasipaju travu…ma ako ne prestanu da veruju, počeće da se ljute na sve poklononosioce!

Da se vratim na Dekija, pismo i mrvice. Baš nam je to bilo simpatično. Zašto onda oduzeti deci to zadovoljstvo i radost, pa čak i ako znaju da je sve samo priča? Mi ćemo i dalje da teramo po njoj. Nego, imamo sad frku oko poklona i kako ove godine usložiti priču da se sve kockice potrefe. Naime, kod nas u kući je poklone donosila Bogica. A deca, sa druge strane čekaju i Deda Mraza…a mnogo je za sve i u svačije ime kupovati i pakovati. Pa kako to uokviriti u dobru i verodostojnu priču? Plus…kod mene u firmi će ići na proslavu gde će dobiti slatkiše i novce. A mi smo smislili da te novce dodamo na nešto naših i kupimo jedan veći poklon. Gde su tu Bogica, jelka, misteriozni Deda Mraz koji gricka kolačiće, vilenjaci i božić?

Biće to ovako nekako: Deda Mraz koji dolazi u firmu je pomoćnik, pošto onaj pravi ne stigne sve da obavi. Bogica je ta koja u saradnji sa pravim posmatra dešavanja i donosi odluke za koga ima a za koga nema (a uvek ima za sve) poklona. Ovaj pomoćni će im pokloniti novce i pokušati ih naučiti da štede da bi imali ono što žele. Onda ćemo im mi savetovati da oni to stave na neko tajno mesto koje samo oni, mi i Deda Mraz znamo, da mu pomognu da sakupi dovoljno za njihov poklon. I onda, kada sa Bogicom saberu sve i oduzmu, pravi Deda Mraz kreće sa sve irvasima i sankama da za jedno veče obavi sve svoje preostale dužnosti a u ime svoje i Bogicino. Naravno, trudiće se ove godine da jede iznad tanjira i da ne mrvi okolo. I na žalost, poneće novce sa sobom jer nije imao dovoljno bez njihove pomoći (a mi ćemo mu pre toga pozajmiti tako da oni ne znaju, kako bi imao dovoljno).

Prvi korak priče  – nabavka poklona, je obavljen. Drugi je da mangup prodje carinu sa istim – Borisa koji je kod kuće, i da ga uspe prošvercovati neprimećeno…Obaveštenje – i ova je operacija uspela,…brdo ćebadi za pranje i u njima poklon  su prošli…ostalo sledi…

Auffff, valjda Bogica od gore gleda i nas, pa će nam pokloniti uspeh ove zamisli…