U zdravom telu zdrav duh

15.30 …još pola sata i polazim kući. Našoj kući, našem domu. Kraj radnog vremena. Predugih osam sati koje ostavljamo dragocenih pet puta nedeljno zarad nečega što je za život neophodno a opet, trebalo bi biti i nebitno. Novac, plata, zarada…kako god to nazvali. Osam sati…onim dobrim danima, kada nema neraščišćenih poslova, ograničenih termina, hitnih dešavanja…Još malo i mangup će doći po mene. Uhodana relacija – stan, Sanja posao, mangup posao, Sanja posao, prodavnica, stan.

U poslednje vreme, ubacili smo sitne zbunove za relaciju, treninge. Što malog dečaka, što velikog dečaka. Ostaje veoma malo slobodnog prostora u tom uhodanom danu. Danu koji podrazumeva ispuniti sve obaveze koje jedan radni dan od nas zahteva, obaveze koje od nas zahteva težnja da deci pružimo sve što im je potrebno, ne i neophodno. Ako to njih čini sretnima, mi smo još sretniji. Nekako, neki mi se osmeh sakrio u duši, tu stidljivo stoji, podseća me na sebe svaki put kada zamislim dečake, svakog u onom sportu u kojem se pronašao. Ili u kojem smo ga mi pronašli.

Onaj mali dečak uporan je bio u svojoj želji da trenira fudbal. Nije da se mogao ugledati na ikoga u familiji, jednostavno, valjda drugari tako diktiraju. Što se mene tiče, čim na ekranu vidim zelenu travnatu površinu prošaranu belim štraftama, ruka se hvata daljinskog upravljača i brzom brzinom skače na neki sledeći program…Ne volem, ne volem, pa to je čudo kako ne volem!!! Ali ovi mali dečaci, tako su slatki i tako su smešni dok jurcaju za loptom, da ne možemo a da ne uživamo u njima. Plus, kada se vidi da je trener totalno uživljen u ceo dogadjaj, dobra zabava ne može da izostane.

Zamislite scenu kada se čovek nasekirica zbog malih dečaka, do nekih osam godina najviše, koji ne uspeju dobro da odigraju utakmicu. Mislim…kao da su ne znam…neka liga šampiona, ako to postoji (čini mi se da sam čula tako nešto…) Do te mere, da se hvata za glavu sa tvrdnjom da on to ne može više da podnese. Nema tu…cile – mile… ko ne radi dobro…izvoli…okreni samo jedan krug ili daj deset (sklekova). Tako su slatki kako ozbiljno shvataju tu svoju obavezu. Deki – sve po pravilima, čim promaši, već sam leže na travu i radi sklekove. A kada krene da radi čučnjeve, onako mršav, sav je kao na federima, moramo ga moliti da barem ne odskakuje od zemlje dok ih vežba.

No…danas onaj drugi dečak, veliki dečak, Boris dečak…ima trening. Mačevanje. Mačevaoc, mačevalac, nemam pojma kako se tačno kaže, no…čini nam se, dobro mu ubodosmo sport. On sam…kružio je, kružio je, probali malo gimnastike, malo karatea, a ono mu sve stoji – znate kako kažu…kao piletu sise (da izvinu pilići…). Toliko je nezgrapan u svemu tome, da je prava tuga mučiti i njega i trenera i vredjati sport. No, u ovom slučaju je mnogo drugačije. Već pri samom predlogu o tom sportu, bacio se dečak u neku vitešku pozu i nabacio presretan izraz na lice. To je to! Pun pogodak! Nešto drugačije, nešto originalno, baš kakav je i on. Priča za sebe. Ne kažem da nisu sva deca priča za sebe, no on je zaista po malo drugačiji…

Odlično mu stoji i zaista se trudi. Što je zanimljivo, ne utrkuje se sa decom, nego se fokusira na ono što treba da uradi, kako treba da uradi, da uradi što pravilnije, što preciznije. Malo mu je jezik dugačak, ali to će trener da saseče. Već su ga prebacili u stariju grupu, što ga čini izuzetno zadovoljnim i ponosnim na sebe samog. Njegov je trud već u samom  startu nagradjen.

Mnogo, naravno…u sportu zavisi od trenera. Oni, kao i roditelji, učitelji, treba da upoznaju svako dete ponaosob ako su pravi sportaši i ako žele da iz deteta izvuku ono najkvalitetnije. Drago mi je da smo i u ovom slučaju naišli na predivnu saradnju. Što se tiče Borisa, trener je zainteresovano prišao, da se uputi u naš način vaspitanja i ophodjenja sa detetom, kako bi mu i on mogao što bolje pristupiti, pošto je primetio njegovu preosetljivost, osećajnost ali uz sve to, inteligenciju i sklonost ka baš toj disciplini. Drago mi je da vidim da se zalažu za sport i da nije svrha svega samo uzeti pare, odraditi odredjeno vreme i zaboraviti na decu. Svi radimo za pare, za odredjeni cilj, ali u ovom slučaju, lepo je osetiti onaj sportski duh, ljubav za očuvanje jednog tako plemenitog i neobičnog sporta.

Jednako mi je drago kada vidim Dekijevog trenera, koji je za barem metar i dvadeset centimetara višlji od svojih sportaša, kako im ozbiljno pristupa i kako se bavi sa njima, kako unosi sebe u to što radi. Tada je, nekako, svako odricanje u to ime mnogo lakše. Naporno je, prolaze nedelje u vožnji na relacijama trening – trening, ali sretni smo da u tom smeru uputimo decu u današnje vreme, kada su poroci na svakom koraku i samo vrebaju onu decu koja nemaju svoj put…vrebaju da ih uzmu sebi za vernog prijatelja, ovisnika, da ih udalje sa onog dobrog puta koji im je namenjen. Nadam se da ćemo istrajati…jednako mi…koliko i deca.

31 thoughts on “U zdravom telu zdrav duh

  1. Sve zavisi od trenera, da li ce od nekog iskoristiti njegove kvalitete ili ce se jednostavno povinovati cinjenicom da on to radi za platu. Moja prijateljica, koja je inace profesorka u medicinskoj skoli, od svojih djaka maksimalno trazi zalaganje za ono sto im zadaje. Ja je puno puta zezam i kazem daj odmori tu decu, ali ona kao da je u zivac pogodis pa odbrusi i kaze: „necu da dozvolim da od mladih ljudi postanu debili, vec vitalni i zdravi momci i devojke“. To je u pravu, jer kad sam ja isao u skolu, znao se princip: „evo vam lopta i radite sta hocete“. Niti smo imali neke vezbe, ma… nista, a ocene smo dobijali na bazi ukupnog uspeha u skoli. Bas sranje. Ali dolaze neki novi klinci i neke nove profesorke/profesori koji ce valjda to nesto izmeniti.

    Sto se tice starijeg sina, macevanje je jedan od sportova koji zahteva i umetnost, nisu za dzabe ranije lordovi-plemici ucili macevanje.

  2. Mislim da dosta roditelja nije uopšte svesno koliko je bavljenje sportom bitno za njihovu decu. Mačevanje…vau! E to nisam probala. Bravo za vaše momke. Samo napred. 🙂

  3. Verujem da je reč o dobrim i ispravnim stvarima :good: Doduše, ja kad sam bio klinac čitav dan mi je bio sport :yes: jer smo se po dvorištu igrali od jutra do mraka, počev od fudbala do raznih stvari. Inače, u školi Jovan Jovanović Zmaj, u to vreme su trenirali mačevaoci :bravo: :pozz:

  4. Hej, super je to što su ti klinci zagrizli za sport 😉 Samo ih podržavaj, sport razvija mnoge pozitivne osobine, nije on samo sklanjanje od ulice i svega što ona nosi sa sobom..

    A skroz simpa mi djeluje taj fudbalski trener 🙂

  5. I ja trenirala mačevanje! To mi je u životu bio jedini sport kojim sam pokušala ozbiljnije da se bavim :-)!Neuspešno, ali nema veze, bilo mi je važno da probam. Deca bi trebalo da se bave sportom, dobro je i za duh i za telo!

  6. Jako lepo za klince, ali, naporno za vas, no, prošla sam to sve i mirna mi je savest.Svirale i klavir i bavile se jazz baletom. Mladja nastavila kojekakve aerobike, pampove, tegove, ma svašta, poludela načisto, ali neka, sada se sama vodi, samo da ja više ne moram.

    Bravo za klince, pa valda ćemo dobiti i po koju fotku sa treninga i mladjeg i starijeg!

    Bravo vama dvoma što se toliko trudite da udovoljite dečici!
    :bravo: :bye:

  7. @Ivane, mislim da si u pravu za mačevanje, plus, potrebna je inteligencija. Čitali smo negde da ga zovu fizičkim šahom :wacko: a i ono malo što sam videla trenera kako sudi drugom treneru i jednoj devojci, zapetljala sam se…niš’ ne razumem :scratch:

  8. @sanjaru Hvala ti! Nadam se da ćemo svi istrajati :good:

    @Charolijo, meni deluje veoma zanimljiv sport…videćemo, valjda će i dečaku ostati zanimljiv. A onaj mali fudbaler, ma…sladak je :good:

  9. @Stevo, slažem se sa tobom, zato mi nedostaje dvorište, da se deca izjure, mesto za bicikl, da ga voze…doduše, centar grada baš i nije za vozikanje, al’ ajd. No, važno je da se nečim bave :yes:

  10. @Milko, dobro si ga ocenio (trenera), stvarno je dobar, kroz igru ih uči…šteta što će otići, pa će dobiti nekog drugog. Izem li ga, dobar je, neko će ga platiti :mail: Sport je jako dobra stvar, meni su najlepše uspomene iz nekog kasnog detinjstva vezane za veslanje i drugare odatle.

  11. @Bensedinko, barem si probala, da nisi, kopkalo bi te. I onako svašta voliš da istražiš, pa što bi iz toga izostala :namig:

    @Exxx, drago mi je da možemo računati na navijače :kul:

  12. Super je to sa tim sportom,prosli smo razne faze od fudbala do pecanja, i to ne bi bilo neobicno da nisu u pitanju devojcice.Folklor je bio najblaza varijanta.Pa samo napred draga Kokice,ucini sve sto mozes za svoje decake.Puno uspeha u tim poduhvatima :bye:

  13. @Milina, baš sam se onomad i pitala što su vam trebale kopačke za devojčicu?!!! :wacko: Sad mi je sve jasno :good: Ako…neka ste sve probale :yes: Mi ćemo se takodje potruditi, nadam se samo da neće poželeti baš i balet da isprobaju :wacko:

    @Elektra, hvala ti na podršci. Trudićemo se :good:

  14. Pozdrav iz daleke Madjarske. Svaka vam cast na trudu da klince usmerite na sport. A tek macevanje! Prefinjen, gospodski sport!(ne kazem da I drugi nisu gospodski, ali je ovo stvarno nesto posebno) Samo da im usadimo naviku, sportsku disciplinu, pa da vidis!

  15. OOOOO pozdrav dragom Shogiju u dalekoj Majdarskoj :pozz: Mnogo lep sport, još samo da mi izdržimo da oni mogu sami na dvotočkaše i da piče bez nas :dim: :kul: ima oma žurku da pravimo :namig: :whistle: Danas na repertoaru fudbal u 17.00h, mačevanje mislim u 19.30h a izmedju, jel’ ćemo stići ručati ili ne :wacko: Ajde kući…fališ Zheni!!! :yahoo:

  16. E nikada mi nije bilo jasno sto su deca tvrdoglavija za nesto korisno od odraslih 🙂 Mi cim vidimo da ne ide obicno odustajemo, osim ako nismo bas zagrejani, dok oni glavom kroz zod dok ne ostvare cilj. Neverovatno! Ja takodje fudbal ne podnosim, ogadio mi se zbog tolikog pricanja o njemu, muka mi vise. Dajte bre nesto drugo!
    A trenera ima raznih, Od potpuno flegmaticnih, koje ne zanima sta ce i kako da urade, do posvecenih do koske. Kao da treniraju rodjenu decu za svetsko prvenstvo. Trenirao sam sve i svasta i svaki trener je bio razlicit 🙂 Ali dobro, valjda se po istom principu i pokazuju rezultati…
    U zdravom telu zdrav duh, uvek bilo!

  17. :yahoo: Zelena, hvala, sve najbolje!
    Za frizuru, da…, čvrsto sam odlučila unerediti sve stranice na kojima se pojavim :wacko: uz takav image, malo mi ko i može nešto pametno reći :namig: :whistle: …al kad jednostavno nisam odolela, novi mi je idol Andja Marić :namig: fali mi sve ostalo, sem oblika kose :dim:

Leave a Reply

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.