Bez dlake na blogu

Najčešće ne pišem o sebi. Pišem dosta toga o svojim emocijama, o svojoj deci, o mangupu, o životu uopšte. Eventualno pišem o sebi u onom nakaradnom smislu…kako spomenuh nekoliko puta u „Džepnim izdanjima karikature života“ ili u „Rezultatu nepažljive igre“. To ne znači da ne cenim sebe. Naprotiv, da bih tako nešto napisala, morala sam se u potpunosti pomiriti sama sa sobom, prihvatiti sebe takvu kakva jesam i onda samu sebe izvrgnuti ruglu i pri tome uživati u tome.

Ovaj put, htela bih nešto reći o sebi, na malo drugačiji način. U životu uopšte nisam osoba koja pazi šta će kome i kako reći. Naravno  da ne idem po ulicama upirući prste u ljude koje ne poznajem. No, ako mislim da sam stekla neko svoje mišljenje, iznosim ga, relativno bez pardona. Možda malo upakujem, no to bih ostavila svojim dragima i najbližima da procene. Zapazila sam jednu stvar, blogujući – nisam  baš iznela mnogo svojih stavova o blogovskoj atmosferi. Tu i tamo, po malo…jesam. No, kako u zadnje vreme nisam ekstra aktivna po tom pitanju, kako na našem blogu, tako ni na drugim blogovima, primetila sam nekoliko sitnih nepravilnosti.

Na šta tačno mislim? Volela bih da mogu da nastavim da živim u ubedjenju da su svi koji su dolazili na naš blog dolazili zato što im je bio zanimljiv, zato što im se dopalo to što čitaju. Nikako ne bih volela da mislim da su bile samo uzajamno uzvraćene posete. Zašto to govorim? Zato što sam primetila da…nakon što sam izostala sa nekoliko postova na nekim blogovima, ni dotični blogeri nisu više navraćali na našu stranu. Zar to ne dovodi u pitanje sve prethodne posete? Da se razumemo, apsolutno nisam opterećena brojem komentara, brojem poseta, upućenih pohvala i kritika. Naravno da mi godi svaka povratna informacija, no…onog momenta kada postane formalna, gubi na svakoj vrednosti.

Svi smo mi pomalo tašti, svima nama godi da nas vole, da nas hvale. Kritike su dobro došle, no svakako ne dobrodošlije od onog prethodno pomenutog. Ima jedan blog koji sam otkrila i koji mi se mnogo dopao. Čitala sam ga zato što osoba koja ga piše odlično piše. Iskreno me je oduševila. No, moram priznati, radovalo bi me da mi je barem jedan put, na mojih 15 poseta, uzvratila istom. Ne zato da mi se divi, ne zato da mi ostavi komentar, nego jednostavno…da i ona vidi šta ja imam da kažem. Učinila je to jedan jedini put, kada sam ostavila link jer je bio usko vezan sa temom o kojoj je pisala (reč je bila o našem dragom jezeru Palić, a na to sam prosto slaba). Šta sam učinila? Prestala sam da posećujem njen blog. Ne čini li me to egoističnom, narcisoidnom? Ne. Jednostavno, čini me čovekom.

Malo bi se nas moglo pohvaliti time da voli laži i neistine. Zato nema potrebe da naglašavam da to ne volim. Blogovi koje posećujem, posećujem jer su mi dragi, jer ih osobe koje ih vode ispunjavaju svojom dušom. Neke blogove sam prestala pratiti ne zato što to ne želim, nego zato što ne mogu da stignem. Žao mi je zbog toga, ali…ruku na srce, svima su nama na prvom mestu obavezne stvarnog sveta (mada ne kažem da blog to nije), pa onda…koliko vremena dotekne za ovaj, blogerski.

U suštini, ono što sam htela sam reći, napomenuti, jeste da ne želim ništa na ovom, našem blogu, raditi zato što se tako očekuje, zato što to tako treba, zato što svi tako rade. To ne bih bila ja, i time bih ubila dušu ovog, našeg mesta u svetu. Ali, napraviću iznimku i malim ću slovima napisati, da bih želela da spomenem da je jedan od mojih tekstova ušao u izbor za blogopediju 2010. Da li je to merilo nekog uspeha ili jednostavno…ko je poslao taj je i izabran…ne znam. Mogla bih sada da zamolim one koji su učestvovali u izboru da se ne ljute, no ako se ipak naljute, šta da se radi, samo sam se iskreno zapitala. Ponosna sam ako je izbor bio rezultat pažljivo biranih tekstova, tužna sam ako nije tako. Da kažem da sam ponosna što sam se našla u tom društvu, nisam sigurna da bi bilo u redu, pošto pratim samo nekoliko od navedenih imena. Lično mi je žao što u tom društvu sem pomenutih, nije više i onih blogera koje redovno (koliko je to moguće) pratim, no pripisaću to tome, da nisu bili dovoljno obavešteni da pošalju neke od svojih tekstova, jer smatram da bi bili vredni zauzeti nekoliko stranica štampane hartije. Dozvoliću sebi takodje i tu slobodu, da ne iskopiram ovde linkove ka svim tekstovima koji će biti objavljeni, nego da vas uputim na originalnu stranicu na kojoj je objavljen izbor.

Toliko od mene na tu temu, ako se iko oseća povredjen, žao mi je, to što rekoh to i mislim a takodje se nadam i povratnoj iskrenosti.

Fotografija preuzeta sa sajta Blogopen

23 thoughts on “Bez dlake na blogu

  1. Kokice draga, (nikada te nisam pitala odakle to Kokica?) ja uopšte nemam problem sa tim, „posećujem nekog, komentarišem, a taj se ne udostoji ni da svrati kod mene“, ako mi ne odgovara na komentare, onda prestanem da komentarišem, da ne bih bila navalentna, ali ako mi je blog zanimljiv nastavim da ga čitam, jer i pišem i čitam prvenstveno zbog sebe.

    Mene nervira fazon, „ja tebi, ti meni“, tj. kada ljudi očekuju da ja čitam njih, zato što oni čitaju mene, mada na kraju ispada baš tako. Ma šta nas briga. :yahoo:

    Što se tiče Blogopedije, ne opterećujem se time kako je izbor pravljen, ali mi je drago što sam se našla i u ovoj Blogopediji i za kraj da iskoristim priliku da ti čestitam. :nasmeseni:

    Opusti se i piši, :mail: jer kvalitetan tekst uvek nađe put do svojih čitalaca. :good:

  2. Charolijo, hvala :yes: , lepo je da si makar ti tamo, nekako, barem tebe i Exxxa poznajem od tog društva. Ko mi kriv, kada ne stižem. Nego, na konto onog čitanja i neuzvraćanja…s obzirom da nemam vremena, odabrala sam da čitam one blogove koji mi se dopadaju i na kojima imam neku komunikaciju. Da imam malko više vremena ovoga sveta, nastavila bih čitati…reč je o Prozi neurozi, jer zaista ima odlične tekstove. Ovako, ostaje mi vreme za drage blogove i drage osobe na njima. Barem onoliko drage koliko online jedni drugima možemo biti dragi :good:

  3. svaka ti je za 10+
    ja sam to nazalost uoci mnogo ranije pre nekoliko godina, a to je da se kod nas svodi na princip „ja tebi komentar ti meni komentar“ i dobro je sto si sama uvidela, mada verujem da vecina i zna za to glupo nepisano pravilo.
    Onog koga ja stavim u reader taj je citan. Izdvojim 1 sat vremena da procitam (10-tak blogova koje pratim) i to je to. Ne mogu vise, tj. ranije sam olako neke stavljao u reader i pratio, ali sada su kriterijumi postroziji pa ne ubacujem bas svakog, pre svega zbog manjka slobodnog vremena.

    Tako da ja ne gledam to koliko si ti ostavila komentara kod mene pa da isto toliko i uzvratim (posto ja i nemam mnogo slobode za ostavljanje komentara – uglavnom ja to nasiroko pa ko nema slobodnog vremena znam da nije u stanju da procita 50 stampanih stranica). Poceo sam da te pratim jer sam kod Dude cini mi se, zapazio par tvojih komentara i zainteresovalo me da vidim nacin pisanja. I nisam se pokajao.

    I ne slazem se da ne pises o sebi. Pisanjem o tvojim dragim bicima pored tebe, jednostavno pises i o sebi, jer da bi napisala nesto o njima ipak moras da otkrijes svoje emocije, svoju dusu, a to je jedan nacin prezentovanja sebe. Tako da… nastavi dalje da pises i ne mari za druge. Ima nas svakojakih… Mogao sam i ja da postanem „nabedjeni pisac“ (a nisam ni P od pisca), pa da jednostavno ne citam druge i na komentare drugih ne odgovaram – neki v.i.p. blogerski fazon, ali dobro. Meni je jako bitna interakcija sa ljudima koji su to procitali, da prepoznam kritiku i da cujem njihovo misljenje o meni kao obicnom amateru.

    A blogopedia… – znas sta, nikada nisam slao tekstove, jer jednostavno ne zelim. Samo me interesuje da li objavljene verzije imaju CIP i ISBN broj… Jer, mnogo je lako ostampati knjigu bez registracije u tirazu od 300 primeraka.

  4. Ivane, ova zadnja primedba ti je verovatno na mestu. Ja bih volela doći do jednog primerka, no…nemam ni pojma kako, s obzirom da na blog open ne odlazim. Poštujem druženje, no nisam u mogućnosti otići. Drago mi je čuti kakav stav imaš o onome što pišem, tačnije, to sve i jesam ja i moj život, moja duša. Nekome se to dopada čitati, nekome ne, no zato smo i različiti, zato i različite teme koristimo. Poštujem vreme koje odvojiš da pročitaš i ove strane, pogotovo što je vreme postalo pojam imati u zadnje…opet…vreme :kafa: :good:

  5. Ja se nešto pogubila sa vremenom, pa eto, malo kasnim. Sve što ti napišeš Sanjočka, za mene je praznik. Zaista! Svaka ti je na mestu. Jesi „kokica“ devojčica, ali zaista, vrlo zrelo razmišljaš (a, kakvo uvlačenje?)! A sada ozbiljno. Zaista mi je velika čast što sam te upoznala, prvo ovde, a onda i privatno. Sve što napišeš, kazuje ko si, kakva si i od čega si! Jedna divna, topla, nežna duša. Ja volim da imam takve prijateljice!

    I naravno, čestitam ti na izboru teksta za Blogopediju. Lep je to gest!

    O posetama na pojedinim blogovima, pa, zna se i vidi se. Svako dobije po zasluzi! Poljubac od mene! :heart:

  6. Moje čestitke, i lepo je kada objave nešto što si napisala, to je fakat i svako laže ko kaže da nije tako! :yahoo: :yahoo: :yahoo: Kokice, očekujem da u sledećih sto do dvesta godina pratiš sve što napišem, čak i na papiriću 😎 Inače, nešto sam loše ovih dana :uplakani: sat dobar, sat loš, ali uspevam sa zakašnjenjem da popratim ove moje iz mog blogovnika :whistle: ima ih toliko koliko ih ima, no mislim da ću teško još nekog tamo da stavim, bez obzira koliko loši ili dobri bili :bravo: :bravo: :bravo: takodje nekoga da izbacim… teško, ma kako i koliko se „slošili“ :maul: jer je uvek u pitanju naš lični izbor :med: Kokice, još dva dana i počinje vikend :yes: :yes: odmori se dobro, jer za kraj nedelje sigurno te čeka gomila posla sa onim tvojim silnim muškima :namig: Lepi :pozz: :pozz: :pozz:

  7. Stevo :pozz: veliki pozdravi, zahvaljuvam na čestitku :good: Ozdravi nam…nema tu sat dobar sat loš, ima svi da budu dobri..Ja sa ovim mojim muškima više posla preko nedelje a vikend je za kuliranje :kul: :dim: I ja nešto bila :bolan: ovih dana, no, pazili su me…pa dodjoh sebi :good:

  8. Baš mi je drago Kokice da ti je tekst ušao u izbor blog – knjižice!!!
    He,he, sad moraš da je kupiš/dobiješ 🙂

    Blog je čudo i nikad ne znaš kako funkcioniše… Nekad posetiš nekog slučajno, nekog zaboraviš… nekog zapostaviš nezasluženo… ne treba to uzimati ozbiljno…

  9. Breskvice, sumnjam da ću doći do knjižice :unsure: nešto je Charolija nabacila…ali to je ako joj se ukaže prilika. Nego, ne uzimam ja to previše srcu, samo iznosim činjenice :good: Ima stvari u životu koje pak treba uzimati k srcu, pa se ja ne bih ozbiljno trošila na odnose u blogerskom svetu :pozz:

  10. Eh, grešiš Kokice, nije važno koji je svet dal blogerski il drogerski, ako ti je neko drag – tu nema puno razlike.
    A srcu ne treba pustiti nikog, samo što je to teško izvodljiv kad nemaš dobar pancir :bye:

  11. Breskvice, dobra ti fora za pancir :pozz: , no…moram ti reći da mislim da za blogerski svet nisi totalno u pravu. Može mi neko biti drag preko bloga ali ako je to samo preko bloga, ne mogu reći da je to pravi osećaj sve dok ti se ne ukaže prilika da i upoznaš tu osobu.

  12. Sestro slatka, ja sam skoro dva meseca bez kompa i sada kuckam sa poajmljenog, uletala sam na blog kad stignem, tacnije odakle stignem i bila prrijatno iznenadjena posetama i komentarima a posebno internim nagradama koje su deljene. Dobila sam ih 8-9 i bila sam iskreno ganuta. Mene nije bilo nigde a setili me se :yes:
    Ne pisem i ne komentarisem da bi mi se poseta uzvratila nego pratim blogove i ne opterecujem se sa onim ja tebi ti meni…
    Tebi svakako cestitke i uzivaj u zivotu i pisanju :bye:

  13. :pozz: Pozdrav Zelenilu :pozz: Skontala po komentarima da si malo bez osnovnog sredstva za rad ostala :wacko: To je prava stvar da te se sete i kada ćutiš (zamalo pa ćutiš). Mene malko uzjebucnulo to sa komentarima pa sam morala da progundjam :good: Bolje tu, nego da rondzam ovima kod kuće :kul: Ja ponegde i čitam bez komentara, jer nije da baš uvek imam šta bistro odgovoriti (ako ikada imam… :juuu: )
    Jebeš…al mucam, pečem usput palačinke, valjda mi je oprošteno :dim:

  14. Uvek je najteže pronaći balans i primeniti ga u praksi, pa tako i u blogovanju. Ja sam sigurna da u tome nisam uspela, jer idem iz krajnosti u krajnost što se tiče aktivnosti, pa i čitanja. Jedino što komentarišem baš retko, jer ponekad jednostavno nema šta da se doda, oduzme, kaže, a dešava se da je neko već prokomentarisao ono što bih i ja. Slažem se naravno sa stavom da sve vezano za blog ne treba ozbiljno shvatati i ulažem napore da delujem u skladu sa tim :whistle: 😀
    Čestitke i od mene :good:

  15. Nektarino, pa gde si ti voćkice? Ja te još od ranije tražim a onaj mi kaže da je blog izbrisan :unsure: ? Hvala za čestitke :yes: jedino što ni b od blogopedije nisam videla, nisam bila na dešavanju, pa je nisam kupila :doh:

  16. Nadam se da će se otvoriti način da ipak dođeš do svog primerka Blogopedije.
    Tu sam inače, vrzmam se okolo sa prekidima, pokušala sam da napravim presek sa web-om upucavši blog iz blogroll-a :unsure: ali ne moRe to tek tako lako i ubrzo sam otvorila novi sa istog naloga :wacko:

  17. Ne mogu da pošaljem komentar, sajt prijavljuje grešku, ali hajde još jednom da pokušam, treća sreća, jel 😀
    Nadam se da će se otvoriti način da ipak dođeš do svog primerka Blogopedije.
    Tu sam inače, vrzmam se okolo sa prekidima, pokušala sam da napravim presek sa web-om upucavši blog iz blogroll-a :unsure: ali ne moRe to tek tako lako i ubrzo sam otvorila novi sa istog naloga :wacko:

  18. Nektarino, iskreno…nisam se mnogo ni potrudila :crveni: , no, nije to na prvom mestu :good: Breskvica je pisala o brisanju blogova i ako se dobro sećem još neki blogeri, mislim da su u pravu – šteta je izbrisati ono nešto što smo nekada napisali. To su naše reči, naše emocije, naš život i barem to možemo sačuvati :good: Pozdrav i lepo je da si se odlučila nastaviti!

Leave a Reply

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.