Draga učiteljice

12121211

Draga učiteljice,

Znam da, ako se sretnemo i kada se sretnemo, neću biti u prilici…niti ću moći reći, ono što bih htela da Vam kažem. Oprostite mi, zato bih Vam želela napisati par reči.

Bio je dan kada smo Vam mogli reći: „Hvala što ste nam učili decu i hvala što ste brinuli o njima.“ Vi ste se tog dana oprostili od nas, a mi smo, nekako, propustili da Vam kažemo makar jednu jedinu reč. Da li od knedle u grlu zbog onoga što ste podelili sa nama ili od same činjenice da se, koliko i naša deca, toliko i mi, rastajemo od Vas, no…desilo se, tj. nije se desilo…

Rekli ste: „To je moj posao, niste trebali!“ Ali, znate li Vi, da ako je to Vaš posao – tako ga divno obavljate. I – mislim da je greška reći obavljate. Vi ga živite! Živite sa svakim detetom, živite sa strahom za svako dete, jednako kao da ste mu roditelj. To se vidi i to se oseti…Sva briga koju ukazujete za njih, našu i Vašu decu, govori o tome da su deca za ove 4 godine provedene sa Vama, bila sigurna, bila u divnim i brižnim rukama. Govori o tome da su naša deca toliko toga mogla naučiti od Vas, samo ako su htela čuti.

Ono što je najvažnije – učili ste ih da budu ljudi i da je zdravlje najvažnije! Na žalost, podelili ste sa njima i jednu od najvećih tuga, koja čoveka stavlja na probu koliko toga može da izdrži…Iako uvek sa suzom koja čeka da krene iz oka, Vi ste to izdržali i naučili ih da su i tuga i bol deo života.

Nadamo se da ste sa njima doživeli i mnogo sreće, kao i lepih momenata koji će Vam ostati urezani u srcu. Sa Vama smo uvek imali zanimljive roditeljske sastanke. Meni  je uvek bilo zabavno (i ako roditeljski nije predvidjen za zabavu…) i hvala Vam na pozitivnom duhu koji ste širili kada bismo bili u Vašem društvu.

Ono što najviše želim, jeste da Vam se zahvalim na strpljenju koje ste imali za moje dete (verujem za svako dete…), osećaj da uvek primetite kada nešto u njegovoj glavici polazi putem kuda ne treba i da odreagujete na vreme, kako bismo mu pomogli da to prebrodi. To je nešto što ste kao učitelj mogli, a niste morali. Vi ste odabrali da mu pomognete i zbog toga Vas cenimo još više, kao čoveka, učitelja i prijatelja.

Na svemu što ste učinili za našu decu, od srca i iskreno Vam hvala! Puno Vas pozdravljam i želim Vam mnogo zdravlja, ljubavi i snage, da nastavite da usrećujete neku drugu decu i neke druge roditelje, ali prvenstveno, da pružite šansu sebi da i dalje budete sretni!

Za Vas od srca i iskreno, Sanja, Dekijeva mama.

Subotica, 11.06.2013. godine

🙁 I to je prošlo 🙁 ni mali dečak više nije u okrilju učiteljice,…i, to me čini pomalo tužnom 🙁