Novopečeni izvidjač, nadam se da će se i dobro zapeći :)

…nemam vremena…postade to totalno otrcana fraza iz mojih usta. O tudjim ustima neću da sudim…Nemam pa nemam…a šta bi podrazumevalo da ga imam? I da ga imam, opet ga ne bih imala jer bih radila nešto što sam oduvek planirala da radim kada budem imala vremena…pa bi tako, isto to, imanje vremena opet preraslo u neimanje vremena.

…dakle…to me dovodi do činjenice da možda nesvesno ne želim da imam vremena za neke stvari, pa na taj način pravdam sebe sebi i sebe drugima. A što se pravdam, prvo – što se pravdam sebi? Drugo – što se pravdam drugima? Ne pravdam se, izgovaram to kao dobro jutro, dobar dan, laku noć i prijatno. To sam što sam, organizujem se kako najbolje umem i mogu i ne želim nikome da polažem računa zbog toga.

Elem…šta sam u stvari želela da kažem? E da…da odvojim vreme od neimanja vremena i da kažem – ode naš novopečeni izvidjač na put vozom do Beograda, sa rancem većim od njega a ni on više nije mali, sa sve nekom busolom oko vrata, čiju je upotrebu pokušao da mi (bezuspešno, naravno…) objasni, sa baterijskom lampom za koju smo na noge podigli pola uže i šire familije, sa sve maramom (žutom – makar i tom, kada više nema one crvene) koju smo nekako vezali oko vrata, u uniformi zelene, maslinaste boje izvidjača…ode, a iskreno, izgledao mi je kao lik iz crtanog filma onako na stanici, pokušavajući istu busolu još tamo upotrebiti, sav uspirlitan šta, kako, gde…sa kime će u šator, šta će raditi, kako će biti…

Za početak, morala sam ga upozoriti da se drži čvrsto kada bude ulazio u voz, da ga ne odnese ranac skroz! Već sam slikovito videla prizor kako stoji na poljančetu i torba ga vuče na ledja…a noge mu se koprcaju u vazduhu. Onda ga slikovito vidim onako finog kako nema gde u momentu da opere ruke kada dotakne nešto prljavo (turila mu vlažne maramice za prvu pomoć)…što se zubiju tiče – osećam da će se osećati kada stigne kući. O gaćama ne želim ni da mislim, posladoh ih za izvoz, valjda ih neće sve čiste i uvesti nazad. Čarape?! Ufff, samo da ne osetim njegov dolazak nazad, nego da me obaveste nekim drugim sredstvom komunikacije…Dimni signali od pasulja? Mož’ i to 😉

Brinem se, no iskreno – ne za njega nego za okolinu. Ne bih sad u detalje, reći ću samo jedno – pubertet i Kalimero. Ceo je svet nepravedan i on je u potpunosti neshvaćen.

Radujem se, sa druge strane…što sam stekla utisak da su ljudi sa kojima tamo boravi u društvu, ljudi puni razumevanja, neke staloženosti i neobične smirenosti na kojoj bih mogla da im iskreno pozavidim. Reče mi jedan čovek „…ne razumem ljude koji ga ne shvataju!“ Kako se samo posramljeno osećam, jer iskreno – ponekada ga ni ja ne shvatam. Greška, nije da ga ne shvatam – jednostavno, ponekada izgubim strpljenje, pa onda on za mene, pa onda odosmo u krug neshvatanja, svadje, povredjenih ponosa (šta će nam?!)…Radujem se, pošto se nadam da je pronašao sebe u ovom društvu, na žalost, malom ali odabranom, pozitivnom. I kada pitam: „..je li pametovao?“…pa dobijem skroman odgovor: „…nema toga kod nas…“, sve mi lepo oko srca, pa se pitam, nije li samo naš ponos odraslih taj koji čini da njegovo uplitanje nazivamo pametovanjem?

Nisam bila izvidjač, ne mogu da kažem da žalim. Bila sam veslač(ica). Znam šta znači imati pozitivno društvo u tim godinama, naročito ako se u školi ne osećamo dobro i nailazimo na zid neprihvatanja jer nismo isti kao svi. Baš zbog toga, pozdravljam ljude koji rade srcem, pomažući drugima, prenoseći im svoje znanje, bez očekivanja a sa ogromnim davanjem. Hvala im na tome, nevezano šta je to čime se bave…

4 thoughts on “Novopečeni izvidjač, nadam se da će se i dobro zapeći :)

  1. Ih, nemaš vremena :uplakani: ali znaš dane provesti na poslu :whistle: i onda nemaš vremena! Radi manje (koje bre pare :scratch: ) i da vidiš kako vreme sporo prolazi :plez: Pazi, mamini saveti obavezno :yahoo: :yahoo: :yahoo: Inače, mnogi su mi pričali da je ono sa „Kalimerom“ prolazno, jedino je teško, najteže onima koji su u koži onog što stalno ponavlja „NEPRAVDA! NEPRAVDA! Ni ja nisam bio izvidjač, ali znam svako drvo u Dudovoj šumi :nasmeseni: Kokice draga, pozdravi ukućane, i čitamo za par dana prve doživljaje sa terena neiskusnog izvidjača 😎 Puno lepih :pozz: :pozz: :pozz:

  2. Hihi Stevo :whistle: dobro si primetio taj moj blesavi izgovor vezano za posao :yahoo: Prerasti će valjda i Boki nepravdu…samo…treba to dočekati. A za prve doživljaje sa terena ćemo videti – hoću li imati vremena :whistle: :mail: :pozz:

  3. E, baš mi ide na živce ova reklama što skače! Turi je negde u ćošak ili ću je počistiti! :maul:
    Elem, kako si opisala Bokija, ja sam ga zamislila kao onog malog debeljucu sa rancem iz filma TITO I JA. Znam da tvoj sin nije tako debeljuškast, ali, ranac jeste. Ma, ne brinem se ja za njega. Možeš misliti koliko će oni imati posla u šumi: pronalaženje raznih kota, oznaka, strana sveta, ma, ne brinem se ja, snaći će se već mali izvidjači!
    Hvala ti što si se javila, K O N A Č N O! :bravo:

  4. Duduška, ovo mi je samo onako usputna, leteća stanica bila, znaš da baš nisam u blogovskom svetu ovih dana…verovatno i dalje neću biti, ovo je onako, više za moju dušu i za one koji su tamo brinuli o njemu :pozz: Stigao je smešan, prljav, smrduljav i sretan :yahoo: To je najvažnije, a za reklamu imaš u gornjem desnom uglu zatvori, pa je sredi na taj način :good:

Leave a Reply to SanjaKokica Cancel reply

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.