Nisam pametna, zato pazim na času

17.00 h roditeljski sastanak kod Dekija
18.00 h zakazan (nedelju dana ranije) familijarni odlazak zubaru, gde će samo najmladji učesnici biti predmet burgijanja. Ovi veliki su hrabri samo za male :whistle:

Kada se spomene roditeljski, ja odmah u bedak, šta će sad biti…ovaj put, nadala sam se da neće biti tema ekskurzija. Jer – što bi rekla moja koleginica – ne da nam komšija…A to ne može da Deki ne ide pošto je Boki na svaku išao. No, to nije bio slučaj. Malo je pričala učiteljica, u koju mi je bilo preteško gledati, pošto je nedavno ostala bez supruga i tuga joj izbija iz očiju, malo dečiji psiholog, koja je za našeg Borisa odigrala veoma važnu ulogu u životu. Bilo mi je žao što sam znala da ću se morati tražiti ranije, jer  je pravo zadovoljstvo prihvatiti savete koje ta žena nenametljivo ume da da.

Za ono kratko vreme uspela sam da pohvatam čak i po neku dobru taktiku koju koristimo (a koje sam u nekim susretima u četiri oka od nje naučila) u svakodnevnim situacijama komada mnogo, kao i da se prepoznam u onim bedastim potezima koje povučemo, ne ostavljajući sebi vremena da razmislimo prije nego što kažemo i uradimo. No da ne dužim, biću toliko slobodna da za one koji umeju da prepoznaju i priznaju da nemaju uvek pravo rešenje za sve ponudjene situacije, prikačim ovde savete koje nam je psihologica (glupo mi je da kažem psiholog, kada nije muškog roda, i ako je možda potpuno gramatički neispravno,  al’ šta me briga…) spremila. To je, naravno, samo za one koji već ne znaju sve i otvorena su srca da prihvate po neki savet (koji pri tome ne dajem ja, jer ja pojma nemam ali se trudim da naučim).

[box type=“download“] Za one koji ne znaju sve i dobro bi im došao po neki stručan savet, pri tome ne misle da su psiholozi psihozni i ne odbijaju pomoć, kao ni ideju da priznaju da im je pomoć potrebna

Preuzmi ovde ako se pronalaziš u gornjoj rečenici :kafa:

[/box]

17.50 h ….vreme je da se podje, mene…već unapred hvata prpa, panika, vrti mi stomak pa sve zavija. Boki…drhti već nedelju dana, mada nije doživeo apsolutno nikakvu traumu sa zubarom, niti zubarkom  :namig: . No, valjda mu se može oprostiti, naročito ako se uzme u obzir da je njegov dida onomad, dok još nije narastao (tada je bio nekih pedesetak mladjahnih godina), prestrašio zubara i sestricu mu, pa je ista nazvala mamu da joj kaže da ga više ne šalje u beloj košulji. Kaže ona, bela kosa, bela košulja, beo on, leži u stolici, bez svesti. No, možda to i nije loše, samo ga malo politi vodom kada završe i super, prošlo bi sve bezbolno. Ili, da ga vodi ona, kako ga je i do tada vodila…kako je vodila i njegovog brata, mene, sestru, pa sve tako redom…Šta reći, Kraljica Majka je hrabra za sve nas.

No, čini nam se, eto mladjahnog naslednika Kraljice nam Majke u vidu malog Dekija. Raduje se, usta…da nema ušiju, trčala bi oko glave. Kaže kako još sigurno tri puta mora da ide da mu bušikaju zube. I – hoće da ide samo kod ove zubarke i ni kod jedne druge! Divne, strpljive ženice. Mali seda bez problema, kulerski nešto priča…Kaže on njima – a kako da vam dam znak da me boli? Kažu one njemu – samo reci A. Kaže on njima – AA, a one…samo još malo, pa stanu. No, kada je sve bilo gotovo, on se smeje i onako šeretski klima prstom, ja sam rekao AA ali one nisu odmah stale, no nema veze…i već trči, radostan, da uteši brata kako je zubarka super i kako treba da bude hrabar. A Boki, samo što zemljotres nije izazvao u čekaonici.

Sve u svemu, obećale su da će biti iskrene prema njemu, da će mu sve reći kako će biti i tako je i bilo. Izvadila mu je zub, da nije stigao ni da primeti. Posle smo se slatko nasmejali…turila mu je tampon i uputstvo da ne priča nekih 5 minuta. Mi smo to, radi sigurnosti (?!) produžili na petnaest. Ali…taj bi i na guzicu progovorio da mora. Samo je mlatio rukama, pokazivao očima, ma, super je sve prošlo i svi smo bili presretni, što smo savladali (donekle) jedan strah! I – jako smo ponosni na dečake!

Kada je stigla noć, onako sve sabrano, kako to naša deca vole da procene, ovo je bio dobar dan (mada ja baš ne volim te procene, jer je svaki dan dobar dan zato što ga imamo). Plus – priznala sam mangupu da je bilo divno od njega što me je ubedio da barem pokušamo otići kod školskog zubara, jer sam ja bila seljačka varijanta za privatno – to je i dobro. No, privatno, to je i skupo, a što je skupo, to ne može biti često. A ovako, imamo rezervisane srede za takvu vrstu druženja i najzad šansu da ispravimo ono što sam ja zeznula, jer nisam bila dovoljno uporna da na vreme odemo kod zubara.

18 thoughts on “Nisam pametna, zato pazim na času

  1. Stevo, naravno da nije dosadna stvar, nekada samo to kasno shvatimo…n.pr. onda kada postaje sve manje zanimljiv. No, mi još nismo u toj fazi, uvek nas zabavljaju :yahoo:

  2. „Mangupe“, gledano iz ugla roditelja ti si apsolutno u pravu, medjutim – verovatno bi smo trebali pitati one ljude (a ima ih mali milion) koji nikada nisu bili, nisu ni sada, i ko zna da li će uopšte biti roditelji :yes: :yes: Uostalom, ljudska vrsta je veoma nalik mravinjaku, osim što, pojedinačno gledano, uglavnom svi ljudi vole sex :yahoo: :yahoo: :yahoo:

  3. Momci su izuzetno hrabri i svaka im čast. :good:

    Deca se vaspitavaju do šeste godine, posle toga su u pitanju samo finese. Volim da pročitam savete psihologa, ali… ma raspisaću se opet, napisaću post, pa ćemo na kraju doći do istog. :yahoo:

  4. Charobna, složiću se sa tobom za uzrast do kada se deca vaspitavaju (ok, mene učili do sedme da to traje :mail: ). Tačnije, učili su me da se do sedme godine deca oformljavaju kao ličnosti. No, da odmah podvučem, psiholog nisam, a kao što sam rekla ni pametna baš ne :whistle: pa se trudim slušati. Dosta smo teških situacija imali (manje-više, ko nije?) i zahvalna sam na pomoći koju sam dobila iskrenim zalaganjem učitelja i psihologa. U saradnji sa njima krećemo se ka lepšim danima i većim uspesima u dečijim životima. Pri uspehu mislim na sretan dan, manje nevolje u društvu, pozitivnije reakcije, ponašanje koje više godi i samom detetu. Oni saveti koje sam prikačila, sa druge strane, su saveti koje nam je psihologica dala kako bismo umeli (jer nismo se svi naučeni rodili) na što smireniji i pozitivniji način odreagovati kada naidjemo na sukob sa detetom, jer do toga neminovno dolazi. Dakle, ne možemo prestati reagovati kada dete napuni sedmu. Ti saveti možda su više uputstvo za nas roditelje, nego što se tiču vaspitavanje deteta. Do tajm – auta još nismo stigli, no imam nameru da to objasnim deci a naročito mi se dopada onaj deo kako treba razgovarati a da ne povredimo ličnost deteta (ili ma koje osobe sa kojom neki problem želimo da rešimo)…i tako, sad ja skoro napisah post. Ne moramo nas dve doći na isto :good: …gde bi nam bio kraj da svi jednako mislimo? No, komunikacija i razmena mišljenja može biti odlična i korisna :kafa:

    Nego, za ‘aljinče :namig: znala sam da će ti se dopasti, nabacila sam ga u šest – sedam boja, pa ću da menjam u skladu sa raspoloženjem :dim: :kul:

  5. uzgred da pohvalim nove tapete… sviđa mi se mada možda da se header malo doradi neki fazon da mu drmneš i biće baš dobro.

    volim mlade zubarke sa dekolteom.

  6. Vi ste ovde renovirali? A ne častite!!
    Dobar savet je da se posluša nekad i psiholog, ako već ne možeš da isplivaš u svim pravcima.He,he, paziš dobro na času! :bravo:
    Znam kakve su muke kod zubara, baš sam bila nedavno :neeeee:

  7. Ivane, znam da voliš nove tapete, meni se isto jako dopadaju ove nove…rekoh Čarobnoj, imam ih u nekoliko boja, no iskreno, ne bih ništa menjala. Meni nekako ok ovako jednostavno :pozz: Hvala za savet!

    Breskvice, može kafica, nemam ništa žestoko ovde na dohvat ruke :kafa: :good: A zubar, nisam bila nedavno, spremam se odavno!!! (samo kada smo mi decu ugurali :wacko: )

    Zelena, mislim…šta reći…sem…isto to…AOOOOOZUBARIIIII!!! :beg: :beg: :beg:

Leave a Reply to SanjaKokica Cancel reply

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.