Ahhh…Bartolini…

Bila jednom jedna žlezda. Dadoše joj ime Bartolinijeva. Živela je mirno i sretno, povučeno….lučeći tečnosti taman toliko koliko treba i taman tamo gde treba. Živela je u svom šumarku, mala…kao zrno graška. Dosadilo je toj žlezdi, maloj žlezdi, najsladjoj na svetu, da živi život svoj, radi posao svoj…a da niko pri tome ne ceni posao njen.

Odlučila je da poraste. Od malenog…neprimetnog (sem za princeze) zrna graška…dostigla je veličinu dobrog oraha. Zrelog oraha. Oraha spremnog za pucanje. Jedan pravi, pošteni stisak i eksplodirala je naša žlezda, mala žlezda, najsladja na svetu.

Ponovo je pala u zaborav. Odlučila je da istraje. Nije se predala. Ponovo je počela sebe da hrani….da raste…raste…rasteeeeeiiii…hop, ovaj put…e…neće da pukne tek tako. Prvo će da da znak od sebe. Prvo će malo da žagne, da zaboli, bocne, uplaši. Uspela je…ne odmah…ali uspela je. Stanovnici obližnjeg seoca, Srce i Duša, zabrinuli su se i uspaničeno počeli da je traže, gde je šta je, ko je i zašto je?!!!

Redjalo se pitanje za pitanjem, a konkretni odgovori nisu pristizali. Misterija! Šta učiniti?! Dozvoliti joj da i dalje boravi u svom šumarku i ako je njen boravak počeo da narušava mir Duše i izaziva ubrzani tempo Srca? Nisu se predali ni oni. Baciše se u borbu 1:1 (Srce i Duša u duetu). Povadiše enciklopedije, obidjoše biblioteke. Raspitaše se. Ustanoviše da ona baš i nije tako jaka i opasna koliko se pravi.

U stvari…nije uopšte opasna dok ne pretera! Pravilica važnilica. Odlučiše Srce i Duša da joj daju još po koju šansu. Neka je tamo u njenom skrivenom kutku, neka živi život svoj. Neka živi i radi u miru i nemiru. Srce se opustilo, Duša se primirila. Što bi rekao narod: „Kad čeljad nije bisna, ni kuća nije tisna“.

Šta sam ono htela reći…ljudi – bolest – umiranje. Sebičluk. Da – sebična sam. Sutra možda mene strefi neka boleština. U stvari…to sutra će jednom sigurno doći. Pitanje je samo kad i da li želim da ga čekam u nemiru ili da živim u miru? Da – imam i ja teret na duši i strah za zdravlje svojih najbližih i sebe same. Šta bi bilo da se meni nešto desi i šta bi bilo sa mojom decom? Gde bi oni živeli, sa kime bi živeli i kako bi odrastali? Ali neću da mislim o tome.  Dosta je. U poslednje vreme ljudi samo o tome pričaju, ko je kad, ko je gde, ko je kako. Šta? Razboleo se, umro, nema ga više. Kupio garsonjeru, promenio adresu…kako god…

A nekada je bilo…ko je kad, ko je koliko, ko je kako i ko je sa kime. Šta…pa ovo – ono…kako da vam kažem…znate…radio one radnje…ma…sexao se nezakonito 😆 .

I tako…udubismo (udubiše…) se za vreme doručka u konstantnu temu koja me izludjuje i daje odvratan ukus svakom jelu, kad onda – odlučismo da potegnemo pitanje, kako bi promenili temu…“Ko se s’ kime kurva?“ I…tišina. Oooo bože…zar više ni to niko ne radi (mislim – zanimljivo mi je dok nisam glavni povredjeni lik) ili su ovi ovdašnji ljubavnici pametniji?

I onda….dobijemo odgovor na naše pitanje u jednom vicu:
„Zašto više nema toliko kurvašaga u velikim firmama? Ni to više nije kao što je nekada bilo…“
„Kako zašto? Pa sve sama familija!!!“

26 thoughts on “Ahhh…Bartolini…

  1. A koliko ćeš biti zabrinuta sa pedeset godina za sobom :uplakani: A kurvaság… idji bre, ne znam ja o čemu se radi i da li se radi, u stvari, pokušavam da ne vidim i ne znam, iako, premda… i tako dalje :pozz: i tako dalje :pozz:

  2. Što bi rekao Laki: pobijte govna i gotova stvar!!! Znaš šta je činiti ako pravi veliki problem! Ma ona je samo jedna mala majušna, a Srce i Duša, udruženi, kao planina!!! :dim:

  3. Stevo…ma jok ja…ne frkišem još za sada, nego bre…dosta mi je tema o bolestima…hoću nešto veselije…pa kada tako pogledamo – kurvašag je još i super stvar (dok ne kurvaju tebe :wacko: :kul: )

  4. Breskvice, ne pravi ona meni, praviću ja njoj…ali ne još, neka je tamo nek se gnjezdi :yahoo: :whistle:

    Dudules, još ne pravi veliki, samo red je bio da spomenem njen rad i trud :namig: Malo sam procunjala i videla da ih žene puštaju na miru da preterano rade i po osam godina…onda je moja još pripravnik…vaćam je tek šest godina :yahoo: :yahoo: :yahoo:

    Verkić…ništa strašno, samo mi eto nadošlo da je spomenem… :good: nek vidi da vodim računa o njoj :heart: Nego me izludjuju priče o bolesti, to je bio malo duži uvod…a suština je onaj vic na kraju, mene je baš nasmejao :yes:

  5. Zamisli tek u kakvom sam ja neznanju bila jer sam 22 godine u privatluku, što će reći, nas nekoliko u radnji,svako nekom rod il pomoz bog, tako da kurvaršaga ni od korova. Baš sam omaljena za takve informacije! :frka:

  6. Kokice sestro slatka, ja sam posle ovog posta odlučila da se prošvalerišem, pa da imam neke lepše priče i teme da obrađujem, jok…malo, malo, pa mi se sjebo čovek. Lepo ću se prokurvam, pa da ga ja sjebem, jok neko drugi. 😎

  7. Ama zeno nemoj da je tetosis. Odseci i na macke baci pa nema posle razmisljanja.
    A price o kurvanju su manje lepe od samog kurvanja. Jel’ da?

  8. Dudo, eto vidiš…nemaš pojma šta si propustila :namig: :good:

    Joj Charolijo…kad si mi napisala ovaj komentar…rekoh…bolje da odem odmah proveriti šta je sad. Za ne poverovati. Jebeš, pored takvih stvari, kurvanje je mila majka i bolje to, nego metak u guzu :negative:

    Electra, nemam mačketinu :namig: Videću, još ću malo da je negujem, ne da mi se ići kod mesara :yahoo: A kurvašag…e da…priče su zaista mnogo zanimljivije nego biti u centru istog :wacko:

  9. Čim se pomene kurvanje men’ zapišti Limenko, tako sam ga naštelovala. :bravo:
    I da znaš da sam počela da trzam glavom na „loše“ teme u poslednje vreme, valjda nam sistemi preopterećeni ružnim stvarima, al’ kako se pomene kurvarluk iz odma’ mi svane. :good:

  10. Shaputalice…vid’ od kada je onaj nesretni moj postao hvala bogu NE MOJ, kurvašag je veoma zanimljiva stvar, al’ naravski :namig: u komšiluku. A ono ostalo je tema koja ako mora…svakako će stići u naš život i ne možemo joj pobeći, pa što bi je onda svakako i spominjali? :wacko:

  11. Te žlezdice su čudna stvar, imaju neku nevidljivu konekciju sa glavom i mislima u njoj, šta znam, ako su mene slagali, onda i ja tebe.. ali,gde god negde nešto nagomilano mora i da pronadje put napolje… Nadam se da će biti bolje, trebalo bi sve probati pre noža,pa baš ništa ako ne upali…

  12. Milina :pozz: :bye: :namig:

    Exxx…mora malo diskrecije i na blogu da postoji :namig: :wacko:

    Sanjarče…mali savet – drugi put u takve pohode bez kravate!!! :yahoo:

Leave a Reply to SanjaKokica Cancel reply

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.