Mesto u svetu za našeg manjeg dečaka

Jedan je dečak već dobio svoje mesto u svetu…origami majstorije već uveliko traju…Onoliko koliko škola i vreme dozvoljava…a taman primereno, zajedno sa nama, Boris prikazuje svoje umeće savijanja papira po principu – baš kako treba.
Jedan drugi dečak strpljivo čeka svoje mesto u svetu…biće to Dekijeve kućne čarolije…onoliko koliko i njemu dozvole obaveze oko domaćih zadataka i škole.
Naravno – u njegovo ime odrasli će drage volje podeliti neke od zanimacija malog dečaka…jer, internet je ipak prevelik zalogaj da se dozvoli malom detetu da ga okusi…
Sve to – u cilju ravnopravnosti, ne polova, ne generacija, nego dva brata…Primetili smo da ponekada Deki tužno sedi a ipak – ponosno predstavlja svugde svoga brata. Tužno – zašto tužno? Tužno – zato što je još uvek u potrazi za svojim talentom…Šta je njegov talenat? Ne ljubomorno, ali pomalo ljutito…ponekada gleda na sebe. Zašto on ništa ne zna? Zašto Boki bolje i brže čita? Zašto Boki bolje i brže piše? Zašto će Boki pre njega završiti školu?
Zato sine, što je stariji…jednostavan odgovor u glavi odraslog čoveka. Ali u dečijoj? Nije tako jednostavno kao što se to nama čini. On prebira u svojoj glavici gde on to greši i zašto nije dovoljno dobar? Pa onda mi prebiramo po našim glavama – gde li grešimo, pravimo li razliku? Ističemo li previše sposobnosti starijeg dečaka? Pa opet, nepošteno je prikrivati ih kako bismo poštedeli manjeg dečaka.
Balans je ono što nam je neophodno. Prava mera. Kako je postići? Uz sav napor čovek neminovno napravi greške i povuče pogrešne poteze. Prava mera. Gde je, ima li negde priručnik za njeno postizanje? Ili je priručnik u našim glavama, u našem osećaju, slobodnoj proceni odrasle duše kako ne povrediti male glavice, njihove emocije, skrivene…i opet…ne izazvati one preterano naglašene, nepoželjne, ruku na srce – po malo histerične u njihovom nezadovoljstvu?
Ravnoteža u donošenju odluka…naučno – fantastični pojam.
Mislili smo – pomoći dečaku da nadje sebe, dati mu vreme…kažu, decu treba usmeravati. Vrlo rado, samo da osetimo naznake ljubavi ka nečemu. Za sada je to – teška srca priznajem i ovako javno naglašavam – fudbal. Malac se nešto zagrejao za loptu za kojom trči zamalo pa tuce njih, a sve u cilju da je onda šutnu?!!! Ali hajde…videćemo, još ga nije ni počeo trenirati a već se napalio…
U medjuvremenu, dok ne krene da juri za gore pomenutim neživim kožno – loptastim objektom šutanja…pružićemo mu priliku da provede neko vreme u toku dana sa nama, postavljajući postove o stvarima koje ga zanimaju ili koje napravi u školi, nacrta u momentima stvaralačkog nadahnuća…savije, pokušavajući da oponaša starijeg brata, u isto vreme idola i glavnog krivca….
Blog je u izradi….Deki je u stanju pripravnosti…pa, do nekog narednog susreta, ko zna gde, ko zna na kom mestu u svetu….pozdrav svoj dečici na njihovom putu kroz život….i pozdrav svima onima koji ih na tom putu uspešno prate…

23 thoughts on “Mesto u svetu za našeg manjeg dečaka

  1. Decu treba usmeravati, davati im podršku i podsticati ali uvek treba postaviti pitanje da li je to ambicija deteta ili roditelja, da li to dete stvarno želi ili to roditelj leči svoje komplekse i hirove. Moramo biti svesni jedne činjenice. Naše dete je individua koja se može ali i ne mora da se razlikuje od svog roditelja. Svaki roditelj treba najpre dobro da upozna svoje dete, da shvati šta voli, za šta je talentovano, šta mu škripi … i u tom smeru da deluje. Da pomogne detetu da se usavrši u onom u čemu je najtaletovanije. Na zapadu za to služi škola. Naše škole na žalost uglavnom kvare decu. Da više ne dužim. Mislim da ste vi na dobrom putu čim vas muče takve nedoumice. :good:

    1. Ma ne bih da izigravam nekog pametnjakovića ali kao što rekoh, čim ti pišeš ovakve postove i muče te takve dileme to znači da brineš i da ti je stalo a to je najbitnije. A čim ti je stalo i čim se brineš ti ćeš se truditi a to je već uspeh

  2. (Pobeže mi komentar, pa ću skraćeno)

    Deca su radoznala i sigurno će isprobati mnogo toga. Ako to i bude futbal, neka, biće iz ljubavi.

    Bokiju je origami nešto što ga ispunjava, ali mu to sigurno neće biti i poziv. Moguće da će upisati neku umetnost, što da ne.

    No, bilo kako bilo, biće im sigurno dobro pored vas dvoje koji imate toliko mnogo želje da ih podržite u svemu i naravno usmerite ka nečemu što, možda oni sami ne vide, a vi ste primetili.

    Srećan blog Dekiju, tu smo i mi da ga podržimo! :heart:

    1. Hvala Dudo, blog je turen, pa sad…ima par fotkica da se vidi…a što se tiče interesovanja, ajoooj. Boki bi da bude otprilike ovo: Inžinjer robotike. To je smislio…samo…kada mu je mangup pokazao neke njegove knjige…malko se zbunio :wacko: On je mislio, to će on od šale :mail: No…videćemo. Danas idem u akciju telefoniranja po pitanjima sledećim: mačevanje, fudbal :yahoo: Ono prvo – Boki, ono drugo – Deki…a ko zna šta će od svega biti na kraju…možda baletani :kul:

  3. Živeli klinci :yahoo: :yahoo: :yahoo: Napisala si lep tekst, postavila pitanja na koja odgovori postoje, ali sumnjam da ih sve znamo 🙂 no, smatram da u neko odredjeno vreme sve dolazi na svoje mesto ako mi kao roditelji nismo previše ambiciozni :med: Nije svako rodjen da bude astronaut i leti svemirom, kao što nije svako rodjen da upražnjava čudesnu veštinu savijanja papira ili takodje veštinu šutiranja lopte. Ja verujem da tvoji klinci imaju pametne roditelje koji će osetiti trenutak da „gurnu“ u vatru malca, koji misli da ništa ne zna, a u stvari svašta zna i za sada je izgubljen u tom moru talenta koje će pre ili kasnije isplivati na obalu života u kojem svako ima svoje mesto :pozz:

    1. :yahoo: hehe Stevo, pametne roditelje :whistle: za ovo ti dodjem jednu onu krmaču od 2l što je voleš :namig: Hajd’ da se uglavim u jednog roditelja a ono drugo mesto prepustim mangupu, pošto znaš već…obavlja roditeljske dužnosti u velikoj meri. Šta će bit’ kako će bit’ joooj, videćemo. No, ja barem nisam od onih preambicioznih u ime deteta, no…možda to i nije tako dobro :scratch: Videćemo…

  4. Nikako da ostavim komentar ovde sram me bilo :rose:
    Razumem te u potpunosti,tesko je napraviti balans u odnosu prema deci,pogotovo kada je mala razlika u godinama.Ja trenutno imam problem sa devojkama koje su jedna drugoj do uveta :wacko: Ubih se balansirajuci.
    Ovo sa blogom za Dekija ti je super potez.Jeste jedna obaveza tebi i mangupu,ali ce njemu mnogo znaciti.
    Mozda cu da prepisem tvoju ideju pa napravim nesto mojoj Teodori kojoj sam toplo preporucila da pogleda Borisove origami majstorije :good:
    Dekiju kazi da ne brine sto je mladji,nista nece propustiti,a uglavnom je lakse ici utabanom stazom nego sam krciti put…Sva desavanja koja roditelj prodje sa starijim detetom lakse „proguta“ naredni put :wacko: Kazi detetu da je nekad bolje biti mladji :yahoo:

    1. Nemoj bre da mi se :rose: tu, ovo je mesto za :kul: Znači, nije obavezno komentarisanje :whistle: dovoljno je da znamo da nas volete :heart: :namig: Nego, kako balansiraš na jednoj nozi ili dubiš na glavi? Mi samo menjamo poze :yahoo: A ono za utabane staze ti je dobro zapažanje (kako i ne bi zapazila uz deciju cetvorku :heart: ). Mali samo snima, pa kada vidi gde veliki greši, on odmah pazi da ne pravi istu grešku. Mudar potez :yes: Inače, nije ono histerično zaludjen blogom :kul: ali se raduje što ga ima i voli da vidi da smo to što je crtao podelili sa svetom :good: Pa…biće toga još…

  5. Jedva cekam da vidim i Dekijeve majstorije! Ma ne brini se Sanjice, on ce sam da pronadje svoje interesovanje, ti samo nadgledaj i pusti ga neka radi sta zeli… Mnogo je tesko biti roditelj kada toliko brines za dete, a mnogi za to nemaju vremena…Blago tvojim decacima sa takvom paznonjom.

    1. Veruj mi oni ne misle tako :wacko: popela sam im se na glavu sa ronzanjem :yahoo: Ali, šta im mogu, ne mogu me birati, tu sam i ima da me tolerišu :yes: Istina, nemam baš ni ja mnogo vremena ali trudimo se…pa, videćemo :good:

  6. vidis ja nikada nisam primijetio kod svojih klinca tako nesto. troje ih je i uvijek se to mladje hvalilo i isticalo se njegove uspjehe.. a mozda ja i nisam dobro pratio. ko ce ga znati.. ali sad smo vec dovoljno porasli da nam to vise i nije problem :-))) u svakom slucaju puna podrska dekiju!!! cvrsto palac gore!

  7. NeMresBiliit, evo…ja te izvukoh iz tamo nekih nepoželjnih. Ne znam kako si tamo završio, baš sam se Exxx-u hvalila kako on kod nas uvek prolazi i ako ima 3X, dok i sam kod sebe prodje kao nepoželjan. :wacko: No, na stranu to, što se tiče klinca, mali je dosta osetljiv, ne pravimo razliku, mi koji smo uz njega. Mada, imam utisak da otac, koji živi daleko, pravi, jer se čuje samo sa starijim sinom. Tako da, uvek malog žalimo, mangup (da te uputim, čovek koji je uz nas) i ja, pa smo možda zato primetili. No…sad je mali super – zadovoljan, krenuo je šutati loptu i to je to, za sada… :good:

Leave a Reply to SanjaKokica Cancel reply

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.