Slonovi sa naslovnice

Ponekad…volimo i ljude koje ne vidimo. Ponekad…volimo i ljude koje ne poznajemo…Ponekad…nije ni potrebno biti, važno je osetiti…
Ponekad…prijatelj je tu uz nas…Ponekad…prijatelj je daleko od nas…Ponekad…prijatelja i ne susrećemo…Ponekad…nije ni potrebno…tu je, u našim srcima…
Ima kada…život nanese bol…Ima kada…tako je potrebno…Ima kada…život zna šta mu je činiti…Ima kada…to tako mora biti…
I…na tom putu…voljenja, prijateljstva, života, tuge i sreće…ponekad…život pospe mrvice sreće koje nas vode do kutka mira za kojim žudimo. Sakupljamo ih…u strahu od grabežljivica koje će nam iste ukrasti…učiniti da zalutamo, izgubimo se u mraku šume, nestanemo…skriveni od svetla sreće…Sakupljamo ih…i punimo srca…približavajući ih dugo čekanoj sreći.
I…na tom putu…potrage…žurbe…straha od stramputica…poneka mrvica…sakupljena sasvim slučajno, jer bejaše neprimetna, uz kraj…učini da iz tog ugla malo bolje vidimo kroz šumu jednakih stabala…učini…da se osvrnemo i krenemo pravim putem. Ponekad…ta je mrvica putokaz…ponekad…to je mrvica koju zaboravimo dati vrataru na ulasku u odaje sreće, mira i spokoja…Ponekad, ta je mrvica dokaz  prijateljstava, koja…i kada izgledaju kao da ih nema…koja su tiha…nevidljiva u svom postojanju…ipak postoje, u svoj svojoj veličini, nikad doživljena a uvek življena.
Ponekad….ta je mrvica…koja će činiti da se sećamo da prijateljstvo nije samo ono što ponekada mislimo da jeste…ta je mrvica ono što nas veže, sve…nevidljivim nitima zajedničkih radosti, tuga…življenih u isto vreme, na različitim mestima…Mrvica – istih osećaja, tako bliskih, tako poznatih, a tako dalekih, rasutih…

Dotakla me je ova pesma, emocije koje izaziva masa ljudi koja peva, neko, sa suzom u oku, neko, sa osmehom na licu, a svi – ljudi u svoj svojoj manje – više grešnoj čovečnosti ….Dotakao me je osećaj da smo u životu veoma često nemoćni da upravljamo njime onako kako bismo želeli, čak…vrlo često, uzde nam ispadnu iz ruku i samo nas prava ruka može vratiti nazad u sedlo…smirena, čvrsta, odlučna…i usmeriti…da kroz život koračamo sigurnijim koracima….svesni da uz sebe imamo oslonac…koji će biti tu da ne padnemo…a opet…čak i ako padnemo…biće tu da bol što manji bude a rane što pre zacele…

22 thoughts on “Slonovi sa naslovnice

  1. Znaš, Kokice svi smo mi pomalo falični i, kao što kažeš, život nije tako uredjen kako bi smo to mi želeli; svima nama bi dobrodošla „čvrsta“ ruka 🙂 Neki od nas imaju tu sreću ili privilegiju, neki ne; ne zbog toga što mi tako želimo već zato što je život tako hteo :yes: :yes: Lepo napisano :pozz:

  2. Oh, kako si ti srećna! Pronašla si pravi oslonac, vidi se! Danas smo baš Leci i ja pričale o osloncima. Ja sam se toliko ufurala u samoću da je prosto ljubomorno čuvam od „oslonca“. Tako sam sebi organizovala život „oslonila“ se na sebe, ponekad računam na dobre prijatelje i to mi je dosta. Mada, ko zna. Možda uleti u moj život pa ni ne osetim da mi, u stvari, prija da me neko odmeni u nekim stvarima. Odlično si ovo napisala, dajem ti čistu 5 sa *! :rose:

    1. Dudo, al’ sam davno dobijala tako dobre ocene :yes: Obradova me sa njom :yahoo: Nego, nemam šta da ti kažem, kada si već sama sve lepo rekla – možda, kada bi dozvolila nekom da ti se ufura u život, shvatila bi da ti je baš to nedostajalo. Ali – naravno da su prijatelji oslonci koji su uvek tu uz nas, na bilo koji način i upravo ih to čini onime što jesu. :doh: (živeo govornik, dole sa njim – valjda se da razumeti šta htedoh reći… :doh: )

  3. Koncert je bio divan, a ova pjesma i energija koja je kolala Arenom je kulminirala cijelom veceri… poseban osjecaj nezaboravan parao je dvoranu… tvoje rijeci, ti si sve rekla… lijepi pozdarv

    1. Draga Ema u prolazu :namig: hvala ti što si prošla i ovim putem :good: Moram reći da me jako raduje što si podelila svoje utiske sa nama. Ja sam trenutno prilično :negative: zbog činjenice da su u Bg rasprodate karte (jakoooo sam se kasno setila) a i toga, da je Bg daleko od nas, te smo uskraćeni za mnogo takvih dešavanja. Uživam u Tonijevom koncertu kod kuće, vrtela bih ga ceo dan, koliko mi podiže raspoloženje. Pozdrav i tebi i hvala ti :yes:

  4. Svaki dan po jednom pročitam ove tvoje reči iznova i ne znam šta bih pametno napisala :mail: Samo ću ti reći da me preplave divna osećanja dok čitam ove redove :heart:
    Sledeće dešavanje u Bg-u ne propuštaj nikako…Nije Beograd daleko…a imaš i gde da dođeš :whistle: da probate one zadivlajle šnicle :namig:

    1. I mene preplave kada vidim da uspevam da izazovem nešto pozitivno kod onih koji odvoje vreme da pročitaju moje švrljarije :good:
      Hehe, a što se manifestacija u Beogradu tiče…pazi šta si rekla :whistle: zamisli da ti se najavimo nas četiri komada :yahoo: Pored vas šestoro žurka – žurka. :kul: Muža pre toga u lov, barem dva fazana da donese Hvala za čitanjac, još jednom!

  5. Sanja,kad ja kazem – rekla sam i to je to :good: Znas kako kazu…kad celjad nije besna ni kuca nije tesna,jos cetvoro manje vise,mi smo navikli na guzvu :yahoo: Za fazane ne brini,pun mi zamrzivac ima bre da podivljamo od tolike divljaci :wacko:
    Nema na cemu…Zadovoljstvo je moje :rose:

  6. Sanja možete i kod nas. Kod nas je uvek veselo, samo što nemamo divljač, ali ako imate neku drugu želju, možemo da se dogovorimo. :namig:

    Baš si ovo lepo napisala. :good:

  7. Ovo je jedan od onih postova koje doživljavam kao jednostavno savršene i čije reči samo treba osetiti… Veliko bravo za tebe :good:

  8. Sanjice, nekad smo ta cvrsta ruka i mi sami sebi, ako smo dovoljno sigurni da drzimo uzde, pa i ako ih nekad ispustimo ne znaci da cemo uvek zalutati… A te mrvice, kupimo ih svuda, vrlo cesto i ovde na blogu u ovakvim postovima.
    :bye:

    1. Slažem se breskvice sa tobom i vrlo često razmišljam o nekim postovima, tačnije nečemu što sam u njima pročitala a ostavilo je traga u mojoj glavi (koja je sad već malo prebukirana, doduše :namig: ) Drago mi je što smo tu gde jesmo i zaista smatram i vas sve svojim prijateljima :good:

Leave a Reply to nektarina Cancel reply

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.