….ispratimo gospodju 2009 – tu sa osmesima na licima i bez osvrta na ružne stvari, ispratimo je samo sa uspomenom na ono lepo što je donela, ako i mislimo da nije…ipak jeste, mogućnost da je pozdravimo, nekima ni to nije pruženo…Dočekajmo gospodju 2010 – tu otvorena srca…
Mesec: decembar 2009.
Božić kuca na naša vrata
KUC, KUC, KUC….to smo mi, mangup i Kokica sa sve malim dečacima, pustite nas da udjemo u vaša srca i poželimo vam sve što ste vi zaboravili poželeti sebi samima. Svima koji danas proslavljaju Badnje veče, želimo prijatnu večeru i sreću u okrilju porodice, lepe Božićne praznike, mnogo ljubavi i mnogo osmeha…
Prava ljubav, nikada preboljena…
Sada će se to promeniti. Ovaj put želim da uspemo. Ovaj put učiniću sve kako treba! Povučena nekim drugim ljubavima, nekim drugim plodovima istih, ohrabrila sam se i ja da još jednom okušam našu sreću! Već juče, bez mnogo razmišljanja…
Djak ponavljač
I nije prošlo mnogo…nikad ne reci nikad…počelo je da zvuči mnogo realnije nego babske priče, čak, rekla bih…ima nešto u tome. Sad…ili je to do ove četvrte decenije što je pre par godina razmenih ili je ono malo životnog iskustva koje nose sa sobom ili je svašta nešto i ništa…
Tu će negde početi moje globalno pljuvanje!
Sve je više onih – za čije bi se rukave trebali uhvatiti kao za slamku spasa, a ono…njihovi su rukavi klizavi, te nam ta slamka sve više izmiče. Žalosno. Ne, to je previše blaga reč. Sramotno. I to je blaga reč. Okrutno – možda je prava reč.
Mrgud jedan rondzavi!!!
Idem po kući, no dobro, nije još kuća, stan je…ali efekat je isti…rondzam. Nije gramatička greška, to je trideset i prvo slobo naše azbuke, abecede, čega li, na koje Vuk nije računao, jer valjda…tada žene nisu rondzale, pa nije ni bilo potrebe za istim.
Kožni novčanik
Neka je nevidljiva ruka u njega upakovala sve što je mislila da je potrebno da podmiri život. Stavila je šaku zdravlja u prvu pregradu. U drugu je stavila zrno ljubavi. U treću je stavila parče duše. U četvrtu razum. U pregradak za sitniž ugurala je po koju kovanicu emocija u raznim vrednostima.
Pravi mangup Kokicinog Yuga hvali
Kokicu su izveli kao primer, tačnije dokaz da je auto njeno vlasništvo, a mangupov cilj njenog izvodjenja pred javnost bio je dokazati da je jugo vožen po principu – žena za volanom, što ga je trebalo bolje prodati! Jer, kako voze žene? Kljakavo, njakavo i bože me sačuvaj – pride i pažljivo!