Čoveče ne ljuti se – RELOADED

Covece ne ljuti se - RELOADED

Klikni na gornji link za uputstvo za igru    :kafa:

– Istorijat igre –
­­­

Igra datira, sad…ne bih znala tačno reći datum i vreme, možda eventualno godinu njenog korenja, rekla bih…bila je to, ne baš davna 2008. godina. Ako me, je li…pamćenje dovoljno dobro služi. Kako je nastala? Duga je to priča, nisam sigurna da li se uklapa u kratak prilog uz uputstvo za igranje igre. Ali, pošto u mnogo toga nisam sigurna, pa ipak uradim, kažem, sprovedem u delo, tako ću i ovo napisati, pa sad…bilo tu mesto ili ne bilo…
Dakle, kako je nastala? Sve je počelo, tačnije, počelo da dobija na formi, nakon jednog telefonskog poziva upućenog od strane školskog psihologa, meni, majci dva dečaka. Jedan je tada pošao u treći razred (osnovne škole, naravno), drugi je još išao u školicu, tačnije, tek se zagrevao za ono što nazivamo školom. Takodje, stariji ne samo što je krenuo u, da ponovim, treći razred, nego je promenio školu. E sad, definitivno poenta ove igre nije, niti je relevantno za njen nastanak, da detaljno opišem zašto smo promenili školu. Reći ću samo toliko…razvod, prodaja kuće (ne radi deobe sa ocem, on nam je zbrisao južnije, tamo negde gde sam sebe može pronaći u pesmi od Lepe Brene o Šumadijskom rokenrolu), kupovina stana i selidba bliže centru. Htedosmo biti fensi, jel…nogama deset minuta do grada…
Poziv je bio upućen kao alarm na ponašanje mog starijeg sina u školi. Podvlačim, on je izuzetno inteligentno, spretno i dobrodušno, osetljivo i emocija prepuno dete. Ali (izem li ga i sa ali koje uvek dodje…) sve gore nabrojane činjenice, pri tome, pasivno učešće u svadjama roditelja, laž od strane onog pobeguša roditelja u pogledu dešavanja sa njime u školi (prenosio je netačne podatke sa roditeljskih sastanaka – ja, slobodno me u daljem tekstu zovite – majmun, sam verovala da je sve u redu) dovele su do toga da baš nisam bila načisto sa time, kako se moje dete uklapa u društvo, kako obavlja svoje školske obaveze, kako reaguje na provokacije, kakav ima odnos prema učiteljima. Sramota ili ne…šta je, tu je.
Pri tome…tu je i mladji brat, koji svoju tugu, svoje neke nejasnoće u pogledu dešavanja u njihovim životima koji se tek zahuktavaju, nije iskazivao na jednak način. Ćutao je i nosio u sebi. I sada, kao sva braća, sestre, blizanci i ostali mladi, najmladji svet, naravno da su imali (imaju, je li, i dalje…) nesuglasica. Kada kažem nesuglasica, mislim velikih nesuglasica. Da kažemo da je to normalno i u redu. Takodje, nisu baš bili ni načisto sa mnom i ponašanjem prema meni i uopšteno, nikako nisu (i dalje – zato i nastade igra) izmireni do kraja sa činjenicom, da ako malo poštuju neka pravila koja im zadam, biće lakši život i njima, takodje i nama, odraslima.
U medjuvremenu, u priču je srećom uskočio novi glavni junak, jedan mangup, koji je svojim prisustvom doprinosio da se ponašanje malih dečaka malo dovede u red. Pokušali smo sa negovanjem cvetića i srca komada što više po nekim blokčićima, pa zatim balonima raznih boja. Za svaki uspešan dan, po jedan cvetić n.pr…Pa tako, ako uspešno odgajimo deset cvetića, sledila je nagrada. Malo smo bili nesigurni šta je, je li…uspešan dan, ali odokativno smo ocenjivali pre spavanja (sa odlaskom na koje oduvek imamo problema). I, mogu reći, da je to dečake malo smirivalo. Boris je malo manje burno reagovao, Deki je malo mirnije odlazio na spavanje. Ali deca se brzo zasite svake igre, pa su tako polako privodili kraju svoje zanimanje i za ovu.
Šta je bilo dalje činiti? Da se vratim na telefonski poziv. Uredno sam otišla u školu, moram priznati, ne baš oduševljena što odjednom ja moram ići na razgovor sa psihologom i valjda ja najbolje poznajem svoje dete i valjda on nije baš toliko neposlušan da od sve dece, baš njega valja ocrniti kod učitelja, kod psihologa, kod pedagoga, pred decom?!!!
Naravno da scena nije bila ni nalik tome. Naišla sam na jednu divnu, prepunu razumevanja ženicu, koja uz to nije nosila ni beli mantil. Jedna ženica, koliko i sve mi majke, koja samo želi da pomogne. Ujedinila je relaciju učitelj – učitelji iz produženog boravka – pedagog – psiholog – roditelj (iliti ja – majmun), a sve u cilju da se mom detetu pomogne da prevazidje nevolje koje su se rojile u njegovoj maloj glavici. Zahvaljujući njoj, saznala sam da moje dete moli nebesa (?!) da pruže ocu još jednu šansu, da je izuzetno tužan zbog razvoda, da svoje ponašanje opravdava činjenicom da je dete razvedenih roditelja. Tužan je, reaguje izuzetno burno, ne snalazi se kada ga deca provociraju, reaguje bacanjem stolica po učionici, diže glas na učitelja, dete – izgubljeno u nevolji koja ga je snašla i ja – koja to nisam umela da prepoznam. Saznala sam, takodje, da svi vide koliko je emotivan, koliko je osetljiv, koliko je izgubljen i koliko inteligentan.
Upravo to, bio je razlog što su na sve moguće načine želeli da mu pruže pomoć. E…tu sam se već malo otkravila i shvatila da ja treba da budem zahvalna što sam naišla na pedagoge u punom značenju te reči, što sam naišla na ljude u ljudima, što sam naišla na one koji svoj posao obavljaju punim duhom, na one koji pružaju sebe deci koja su im poverena na vaspitanje.
Da sam želela i znala da nam je potrebna pomoć, da sam je tražila, bolju ne bih dobila. Nakon ovog prvog susreta, usledili su redovni, neperiodični, ali po potrebi susreti. Dobila sam mnogo saveta o tome kako kao roditelj mogu da se uključim u njihov rad, kako mogu pomoći svom detetu, kako mogu doprineti da mu olakšam odrastanje i pronalaženje svog mesta na ovome svetu. Prihvatila sam ponudjene savete i zajedno sa mangupom smo ih pokušali sprovesti u delo.
Jedan od tih saveta, nadovezao se na pominjana cvetiće, srca i ostale drangulije, u smislu – da…to je dobro, ali potrebno je malo razraditi. Potrebno je da dete zna koje su mu dnevne obaveze, šta se od njega očekuje u toku dana. Potrebno je da mu se podstakne elan da svaku od navedenih obaveza ispuni. Da bi do toga došlo, neophodno je detetu naglasiti, staviti pred oči, što naša očekivanja od njega, što ono što oni postignu.
Malom razdradom detalja, došli smo do prvog dela igrice, koja je podrazumevala desetak dnevnih tački i očekivanja. Kao nagrada za svaku pojedinčnu stavku, sledio je smajli. Pomenute smajlije uredno su sakupljali svako u svojoj kutijici. Delili smo ih pred odlazak na spavanje. Bilo je momenata kada su besneli i rekli da im uzmem sve smajlije, da bi im sutradan bilo krivo i da bi shvatili da su pogrešili. Pored pravila, na zid smo okačili i cenovnik, koliko košta ispunjenje poneke njihove želje (naravno, ne skidanje zvezda sa neba, odlazak u Disneyland i ostale nedokučive stvari…). Želje su plaćali osvojenim smajlijima. Dakle…korišćenje računara – n.pr. tri smajlija pola sata. Internet (naravno, sa ograničenim pristupom uz pomoć programa koji im je mangup instalirao) – deset smajlija jedan sat…novi crtani – dvadeset smajlija…i tako redom. Čini mi se da nisam navela tačan cenovnik, ali otprilike – to je suština. Sad – i ovo nam je malo dosadilo, pa bi trebalo otpočeti nešto novo, zanimljivije…Medjutim, istina je ta, da uz ovakav način igranja i nagradjivanja mogu da kažem da smo uspeli u mnogo ćemu napredovati, što u našem odnosu prema deci, što u njihovom odnosu prema nama. Onaj deo što se škole tiče, obavljao je i dalje, uspešan tim psihologa i pedagoga…mi smo samo malo pripomogli razgovorom kod kuće.
Stigao je raspust, pa smo se i mi malo raspustili – greška? Verovatno. Sada ćemo je pokušati ispraviti. Ideja ponovo postoji, sada je samo potrebno sprovesti je u delo. Šta čekamo? Platu. Da kupim magnetnu tablu i par figurica za igru. To će malo dodati na zanimljivosti igre.

Čoveče ne ljuti se – RELOADED :ideja:
Licenced by Kokica

25 thoughts on “Čoveče ne ljuti se – RELOADED

  1. Uf,…Grande, šta li je divno u dečijem nestašluku? Upravo je kod nas izbio rat zbog domaćih zadataka (neuradjenih)…dakle, dodatna stavnka za kretanje unazad tri polja (barem)!!!! :frka: :frka: :frka: Šalu na stranu, lepo je naći pitomo rešenje :yes:

  2. Reminder, ako se budete igrali – držim fige da nešto pomogne, nama jeste, sada smo opet u minus fazi, malo mi je grlo u očajnom stanju (bila sam na roditeljskom)…ali doće sebi i prelazim na igru, valjda će nas opet dovesti u red :med: Bez sve šale, probajte, ume da bude korisno. Hvala na strpljivom čitanju (malo je duže bilo…)

  3. Sanjice draga, ovde nije toliko reč o samoj deci koliko u pristupu problemu, ili da ti kažem da pročitaš ono što si napisala :good: Naravno da se radi o deci, ali u ovom slučaju u prvom planu su oni koji rade sa decom i sam roditelj :pozz:

  4. Uf, sve me sram da priznam da sam danas postupila onako kako dobar roditelj verovatno ne bi. Izvukla me iz takta činjenica da sam kao kreten neobavešteni buljila u učitelja kada je rekao za neuradjene domaće i jedinice (olovkom) tim povodom. A mali je mozak i bez učenja ima petice. Malo sam jako bila ljuta :frka: :frka: :frka: i to sam mu pokazala :maul: (ne batine, samo grdnja :namig: ) Sad mi malo krivo, ali mora da oseti kada zgreši… :neeeee: I…drago mi je ako zaista misliš da ima šta dobro i korisno u onom što napisah :yes:

  5. Fantastično si opisala dobar deo vašeg vaspitavanja dece a i vid nagradjivanja PO ZASLUZI! Verovatno ćeš puno pomoći roditeljima koji se bore sa nekim stvarima iz svakodnevnog života sa svojom decom.
    Razvod je zaista šok za decu, pogotovo ako dodje iznenada! Deca nemaju kada da se adaptiraju a pošto imas musku decu, sigurno im je još teže palo to, sto ih je otac napustio! Srećna si što imas tog Mangupa, koji ih voli i koga vole deca i pomaže ti puno!
    Ja mislim da je mojoj deci svanulo kada je tata napustio naš dom (mojom odlukom), ali im sigurno nije bilo lako! Ali, život ide dalje! Bravo Sanja! 🙂

  6. Dudo, hvala ti na ovim rečima! Da sad tu ne dužim o razvodu, šok jeste, koji su držali u sebi, valjda je to još gore. Sada smo tu zajedno, kao prava porodica i mnogo nam je lakše i lepše :yes: Grešim? O daaa, mnogo puta pogrešim oko dece, posle me grize savest (slabe vajde od toga), pa bih onda da ispravim…ali može li se? Kažu ne greši samo taj ko ne radi, pa valjda isto važi i ovde, ne greši samo onaj roditelj koji ne učestvuje u vaspitanju svoje dece :good:

  7. Čitajući o tvojim mukama oko vaspitanja, baš sam se zaplašila.
    Smatrala sam da to sve ide glatko i normalno, nema tu nekih problema… Sad vidim da je teško izgurati sa klincima i da trebaš biti veliki diplomata.
    Ne znam kako bih ja na tvom mestu…
    Vratiću se na ove redove kad dobijem decu :good:

  8. Može se ispraviti, uvek. I deca su spremna na praštanje, kada ih zagrliš, poljubiš, izvineš se i objasniš! Znam iz iskustva! :namig:

  9. Valjda su Dudo, jer će mi puno imati praštati, danas smo opet bili na ratnoj nozi – mrzim školu!!! :neeeee: :neeeee: :neeeee: Ali, proći će i to…

  10. Joj breskvice, neću, možeš biti mirna, da opet kažem, te kere što laju ne ujedaju :namig: Sad ću da predjem u ovu fazu :med: i da probam sve da iskuliram :dim: i samo da dobijem platu, pada magnetna tabla i počinjem igru :yes: ne mogu sačekati…kod njih to stvarno deluje, tako se trude i uvek me podsećaju da li sam im dala smajlija ili šta već igramo…istina, odmah se lepše ponašaju i promena je vrlo brzo primetna :good:

  11. Navijam za platu, što pre! Ja moju skoro već spirila! Računi, računi, računi, krštenje, svadba, jao, majko mila! A ko će meni dati smajlija, ako uspem da razvučem to malo kintaća do kraja meseca? Oćeš mi ti jednog udenuti, a, Kokice, jer od ove moje lujke, slaba vajda? 🙂

Leave a Reply to Dudaelixir Cancel reply

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.