Jedan neobavezan razgovor sebe sa sobom

Razmisljanje

I tako…Sanja i ja, ja i Sanja, razgovaramo, uz kaficu ili bez nje, ako nam se uopšte ukaže prilika za druženje. Mada…uvek sam mislila da sa Sanjom nikada nisam sama. Ali, eto, situacija nedostatka, kao vode i hleba neophodnog vremena, tako nalaže. Druženje nam se svelo na minimum. Što, kada malo bolje razmislim, i nije tako loše. Jer to što od Sanje čujem, ponekada bolje i da ne čujem. Jednostavno, pokušam da ignorišem, kao da ništa i nije rekla. A ona opet, u pravdu, ponovi glasnije, da čujem a ne da se pravim i vadim kako me uši slabije služe od promaje.

Njoj ponekada jezik zaista radi, kako se ono kaže, brže od pameti (pod pretpostavkom, naravno, da je ima). Taj njen jezik uvek (no dobro, skoro uvek) zaboravi stati na pešačkom prelazu, pogledati levo – desno, odmeriti situaciju i ako je bezbedno, preći put. Jok, taj ti se zapuca, pretrči, kao u ruskom ruletu, ako nema opasnosti super, ako ima…e pa videćemo kakve će posledice biti. Što bi rekli (a ovo je istina) malko su ga više zasekli kada je bila beba. Znao je onaj od gore, bilo njega ili ne, da joj ga treba zalepiti da ne mrda. Ali…lekari su čudo, prevarili ga u njegovim dobrim namerama!

I  dalje, šta uopšte briga okolinu šta ona misli i šta ima da kaže… Ako nemaš šta pametno reći, ponekada je bolje ćutati. Ponekada…A kada je to ponekada? Njoj je uvek nikada….I ne znam dokle ću više moći ispijati kafu sa njom, sad već samo srknem da je što manje slušam, pa bež…tutanj…praši od nje! Možeš misliti, uvek tera neku pravdu, kao da je plaćena za to. I onda posle svi duvaju oko nje, a ona sve nešto, šta sada duvaju, kada je samo rekla šta je mislila…A pitao je neko uopšte za mišljenje? Nikako ne mogu da joj razbistrim taj zamućeni mozak, da je ćutanje zlato. Bolje prolaze oni koji sami sebi zalepe jezik za ono ispod njega, pojma nemam kako se zove (gore je valjda nepce…a šta li je dole, zemlja onda?ili more možda, baruština jedna, beton?).

Istina je. Bolje prolaze. Nije dokazano. Ali…tako mi se čini. Uspeju se uvući na neka mračna i pomalo (čitaj jako) neugodnog mirisa mesta (da ne kažem – smrdljiva) , iz kojih se izvlačiš samo ako ti se posreći pa nosiš naočare i imaju za šta da te izvuku. Pitanje je sad, za koliko su slepih putnika registrovana ta dupeta…Mada…čini mi se, takodje, da neka od tih mesta vole prisustvo mase u sebi, pa im sve lepo i sve se užive i sve im žao kada im neko uskrati to zadovoljstvo! Valjda mu to dodje neka vrsta simbioze – kako kaže  vikipedija – „simbioza predstavlja zajednički život dva organizma u kome oba člana te zajednice imaju koristi”. Onom pozadiskom delu je dobro, jer ga nešto iznutra fino ogreva, ispunjavajući mu dušu i telo bez preteranog naprezanja, a onome što ga greje iliti činiocu radnje je dobro, jer – biće da oseća zadovoljstvo što se mogao naći pri ruci…da ne kažem pri guzu…

Posle ovog, gore napisanog, nije ni čudo ako Sanja postaje neželjeno društvo čak i meni samoj, a ne okolini. Ali šta ću, moja je…trpim je, dok mogu, a kada ne budem više mogla, pa…od nje pobeći ne mogu. To mi je, što mi je. Mada…ruku na srce, nije da se baš ne bih složila sa njom. Godine su to konstantnog druženja i medjusobnog (ne)razumevanja. Kao u braku…tolerancija, strpljenje i obostrano razumevanje je čudo!!! Ne svetsko, ne sedmo, osmo, deveto ili već koje, nego obično, jednostavno, svakodnevno a ipak ne sveprisutno, čudo.

10 thoughts on “Jedan neobavezan razgovor sebe sa sobom

  1. Ejjjj! Pozdravi onu drugu kad je vidiš, pa čak i onda kad je ne vidiš. Kad se lovite nemoj da vas neko vidi jer će samo dobro da misli o vama, a poznato je svukud i nikud harmonija je retka pojava; ako vas tera neki vrag – ponajbolje je da popijete kafu bez šećera i mleka, bez šlaga belog, premda ja vidjeh da se kafa pije i u boji I Kokice, da skratim, ako se pojavite pred svetom drž’te se za ruke i rukavice, odakle bi svekolika javnost znala u kojekakvim ste odnosima, ako se nije naš’o insajder, izdajica i nevernik koji će da izlane na ulici, i od tada pa zanavek ima da se zna kako Ti i Onaj u tebi se slažete kao lice i naličje onoga koji ima i lice i naličjeDakle, kad se vidite ponovo, danas il’ s’ jutra, otidjite na neko skriveno mesto, posedite malo bez reči i ljutitih pogleda, bez kafe i mineralne, odspavajte sekundu dve bez snova, i nastavite tamo gde ste stale…

  2. Znaš da ja umem isprevrtati stvari do nerazumljivosti, ali ovo je dobra razbribriga i za tebe i za onog (onu) u tebiLepi pozdravi iz ovog dela grada

  3. Grande, vrtile nas dve tako, prevrtale, razbijale brigu…mislim da smo nadošle na to šta je pisac hteo da kaže al ne pitaj da ti objašnjavamo

Leave a Reply to Sanja Cancel reply

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.