Kako postati uspešan ovisnik, a pri tome ne ugroziti zdravlje?

Plava planetaDakle, sve je krenulo od pada aviona na plažu….na nekom pogubljenom i napuštenom ostrvu. Nastavilo se sa nizom neobičnih pojava, zbunjujućih i neopisivih, krenuvši od toga kako je uopšte nekoliko desetina putnika uspelo da preživi pad prekookeanskog leta 815? Da se sada tu ne razbacujem nekim linkovanjem, sigurna sam da svako ko je uopšte otvorio ovaj post, ume sam da se upusti u  google pretragu za popularnom serijom Lost. Nakon nabavljenog prvog serijala već pomenute serije, naravno, postali smo svojevrsni ovisnici o istoj. Ako smo imali vremena, to su se u toku vikenda redjale epizoda za epizodom, …nešto je slabije bilo radnim danima….ali dalo se izdržati….
Išlo je to tako iz nedelje u nedelju, zaboravi kvizove, zaboravi filmove, zaboravi nacionalnu nam televiziju na dve frekvencije (mislim kada je već platimo kroz kablovsku, a bogami i kroz struju, i treba da nam je nude na dva mesta), zaboravi vesti i dešavanja u stvarnom svetu.
I onda smo se polagacko počeli približavati kraju četvrtog serijala, što je otvaralo vrata panici. Šta dalje, kako se ponovo uključiti u stvaran svet oko nas, kako napustiti toliko dugo vremena provedenog na tom…pa, blago rečeno, drugačijem ostrvu? Naravno, planirali su nastavak, ali tek februara ove, 2009. godine a tada je bio kraj 2008. Kako popuniti rupu u vremenu?
Trebalo je naći nešto, što može pokušati nadomestiti dobar utisak do tada gledane serije…što je najčešće malo teže, jer kada vam se jednom nešto dopadne, u svemu sledećem tražite isto to, ili barem neke sličnosti koje će zadovoljiti kriterijume koje vam je ono što je prethodilo zadalo. Tako smo se našli u paralelnom gledanju, kako bismo ostvarili postepeno skidanje sa Lost-a, i prelazak na ljude sa različitim mogućnostima, koje su im zapisane u nekom…pa recimo uprošteno, pogrešnom genu. Sad…postoje tu najraznovrsnije,….od letenja, preko pomeranja stvari umom, do samoiscelivanja, paljenja vatre, primanje moći od drugih, snovima koji proriču budućnost, čitanje misli, upravljanje tudjim snovima, radioaktivnost, zaledjivanje, upravljanje svim elektronskim uredjajima, dematerijalizacija materijalnih stvari (ili tako nešto)….i….najproblematičnija od svih, mogućnost učenja kako šta radi, koja iziskuje stalnu želju za novim saznanjima, koja doseže čak dotle, da se osoba sa tom sposobnošću želi domoći specifičnog dela mozga osobe koja poseduje posebnu osobinu, samo u cilju kako bi se shvatio način na koji ta sposobnost deluje. Ovako nabrajajući stižemo do serije Heroes, koja je postepeno, sa ne mnogo muke, uspela da našu svojevrsnu ovisnost od Lost-a, pretoči u ovisnost i od Heroes-a.
E sada, problematika je sledeća…Heroes je takodje u tom momentu imala snimljena „samo“ tri serijala, u toku gledanja snimljen je i četvrti….ali, polako su počele biti emitovane i epizode iz petog serijala Lost – a ….Medjutim, to je samo po jedna epizoda nedeljno, šta dalje, u nedostatku masovnog redjanja epizoda u toku jednog dana???
Bacismo se u dalju potragu i stigosmo do definitivno, po našem skromnom, ne i merodavnom, mišljenju, najbolje od svih koje smo u proteklih godinu dana pogledali, a to je Battlestar Galactica. Moram priznati, da sam joj u početku pristupila sa velikim skepticizmom, jer kako sada da se tu nešto povežem sa likovima iz tamo nekog svemirskog broda, kada sam se već nakačila na likove iz prethodnih serija?
Nije bilo teško, smatrajte me serijomanijakom, ali zaista, na ovu smo se (pričam u množini, podrazumeva se da je i manguparija gledao sa mnom)(a lakše mi je da pričam da je još neko ovisnik, a ne samo ja…)stvarno zalepili. Tema je odlična, muzika je takodje odlična, ali i poruka serije (barem sam ja tako kontala da ima neku poruku) je za zamisliti se. Pošto nisam ništa linkovala, samo ću ukratko reći, za one koji seriju nisu pratili, da je reč o tome da su ljudi izmislili Sajlonce…robote, za svoje potrebe, nauka je uznapredovala, pa samim time i isti ti, roboti. Otrgli su se vlasti ljudi, došlo je do rata, rat je prekinut, postignuto primirje, Sajlonci poslati na udaljenu planetu….40 godina nije bilo ni glasa od njih, ali se sumnjalo, tada su došli i uništili kolonije (kolonije su dvanaest planeta naseljenih nakon što je napuštena Zemlja, pošto su je, ljudi naravno, uništili kao mesto pogodno za život). Preživelo je samo nekoliko desetina hiljada ljudi, koji su se našli na putu izmedju kolonija, od tada pa nadalje zarobljenih na istim tim letelicama, sa jedinim ciljem, pronaći Zemlju i isčekujući spas u njoj….
Reći više od toga, pokvarilo bi doživljaj gledanja i isčekivanja svake naredne epizode, ali ono što bih ja ubacila, jeste pitanje ili konstatacija….mi još uvek imamo Zemlju. Plavu planetu….Zelenu planetu, planetu svih mogućih boja, što onih koje ljudsko oko registruje, što onih kojih nismo ni svesni. Planetu prepunu biljnog i životinjskog sveta, koji isčezava, mnogo većom brzinom, nego što je nastajao.
I beba raste u telu majke, od jedne ka drugoj, do četiri, pa osam ćelija i tako redom….punih devet meseci, da bi postao ono što jeste, čudo prirode, kao i svako drugo živo biće, ali….dovoljan je samo jedan pogrešan delić sekunde, da on isčezne, jedan momenat nepažnje i da se jedno ljudsko srce zaustavi.
Čini mi se da je isto i sa našom planetom. Ne bih sada ulazila u detalje o njenom nastanku, navodno su u nekim crtama razjašnjeni, sad da li je to istina, ili je istina ona o šest dana stvaranja i sedmom odmaranja…..ko zna, bitno je da vrlo lako to svojom nepažnjom možemo izgubiti. Svesno ili nesvesno….svako od nas u tome učestvuje. I …. nije da nas to nešto jako plaši, ta ideja o gubitku planete koja nam život poklanja, jer…ne dotiče nas, dotiče neke naredne generacije, kada nas i naše dece na istoj više biti neće….ali, nije li to sebično?
Za sebe, iskreno, ne mogu reći da mnogo doprinosim da je očuvam. Uredno odlazim kolima do prodavnice udaljene pet minuta hoda, koristim dezodoranse za koje kažu da utiču na oštećenje ozonskog omotača, kupujem mleko u plastičnim flašama, sokove takodje….imamo nameštaj od neekološkog materijala (a šta bi bio ekološki?), ali…kako se odreći svega toga, kada nismo naučeni da živimo bez toga? Jedino što činim da doprinesem, jeste da ne rasipam smeće kuda stignem, i da uredno sabijam te plastikarije kada se isprazne, da makar malo manju hrpu đubreta imamo.
Tako da, za one koji imaju mogućnost da dodju do neke od brzih biblioteka gde se veoma povoljno mogu nabaviti razne serije, (a i šta god vam na pamet padne), takodje predlažem domaću, Serbia biblioteku….neka se toga prihvati, i odmah iznajmi svih četiri serijala, a počevši od dva pilot filma, jedne od najpopularnijih sfi serija, Battlestar Galactice, i neka se slobodno uživi u njih. Četvrti serijal dovodi nas i do kraja serije, pa tako i do kraja neizvesnosti.
Naravno, opet je usledio problem,….šta dalje? Pronadjen je pilot film, šta je bilo pre Battlestar Galactice i kako je sve počelo? Caprica…..

8 thoughts on “Kako postati uspešan ovisnik, a pri tome ne ugroziti zdravlje?

  1. Pošto ja sebi ne dozvoljavam luksuz da se ne javim, Sanja – sutra ujutru, utorak, odlazi moja gošća, tj sestra nazad u državu gde živi. Dakle, sutra obavezno slede komentari, na ovaj i na onaj post. Pozdrav

  2. Grande, moram te pohvaliti, da me moja deca tako redovno slušaju kao što ti komentarišeš, gde bi mi bio kraj!!! Šalu na stranu, drago mi je da me čitaš, valjda ne bi trošio i onako preskupo vreme na nešto što ni malo ne valja. To je dovoljno. A svaki je komentar dobrodošao, i iz njih čovek po nešto nauči.

  3. Ja sam ovisnik u hroničnom nemanju para kao uostalom mnogi od nas medjutim, nedostatak nečega u dovoljnoj količini ako i ne čini moju ekološku svest bogatijim a ono sigurno mene samog mnogo zdravijeg jer ima mnogo manje žderanja „mešanog mesa“ i gomile drugih mesnatih kobajagi namirnica od kojih kako se priča ljudi obolevaju i umiru i u miru Dakle, da ne ratujemo – već malo više držimo konce životnih navika medj prstima A klinci ko klinci vaju pa neka im

  4. Istina je kažu, što su deca veća, to su i brige ….Pa pride kada dodamo sve one brige nevezano za decu, kada malo bolje razmislim, deca i ne prave tolike brige kao odrasli

Leave a Reply to grande Cancel reply

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.