Život u zgradi – deo drugi

Upržilo sunce jedan dan…(upržilo je više dana…doduše, pa sada odmara), 16.00h je taman otkucalo svoje, vreme je za polazak kući. Nazad, u svoj Home Sweet Home (izem li ga ako sam ja ovo dobro napisala)…upadam u našu velelepnu, još uvek, novu zgradu, ali više ne i pod garancijom. Neka muzika odzvanja hodnikom, da ne kažem – dere se i zavija…ne bih da uvredim ukus nam naše Predsednice Kućnog Saveta (ne interesuje me ako je ovo gramatički neispravno, njena titula ima da se poštuje!).
Šta sad, kada to drugi rade, onda treba lepo da se pokuca na vrata, zamoli cenjeni dušmanin da sa takvom tiranijom prestane. Ali kada je ona u pitanju, o čemu pričamo? Pa nećemo, nadam se, sada izostaviti prava koje njena gore pomenuta titula nosi sa sobom? Da sada ne ulazimo u detalje kako je do tog Visokog položaja došla, zbacujući sa vlasti jednog ravnopravnog stanara zgrade (ženski šovinista – nije mogla podneti da je muškarac na položaju u zgradi) i samoinicijativno se prihvatajući da obavlja dužnost predsednice (dosta bre više sa poštovanjem, sad skidamo rukavice…).
I…da nastavim, odvalila ti naša predsednica zgrade muziku do panja, otvorila vrata, da se luftira, jer ona je ipak ugrožena, (stanari na prizemlju nemaju terase, time su zakinuti i za kiseonik), pa nešto švrlja po stanu, sve dok ne iskoči iz istog (a naravno da joj je stan tik do ulaza, da bi bila u toku sa svim dešavanjima, kao portir u nekoj važnoj firmi) sa belim papirićem u ruci i velikim entuzijazmom da isti okači na oglasnu tablu (već korištenu u razne svrhe pomenute u Život u zgradi – deo prvi). Tekst – veoma pažljivo biran, sigurno je i kaficu srknula dok je to na papir stavila. Dakle, da sada ja ne pokušavam ovde da se bavim resavskom školom, jer ipak je ona truda u to uložila, lepo da ja postavim sliku, pa da imate prilike videti isti prizor kao i ja:
Pelene na tabliMislim, šta reći??? Gde ćete bolji sadržaj za oglasnu tablu, odmah na ulazu u zgradu, kao slika i prilika svim stanarima, i onima koji imaju veze sa doživljajem (ali su naravno počinitelji nepoznati) i onima koji su se ni krivi ni dužni našli na tabli u svojstvu nekog od komšija iz priče (jer samo taj ko je tu simpatičnu smicalicu uradio, zna da je baš on traženi i odgovorni  ).
Dakle, meni sada uopšte nije bilo jasno, da li je pelena i dalje kod komšije, ili je ispred zgrade, ko je kome gde i šta na kraju ostavio i odakle ko i šta treba da pokupi i imam li ja ikakve veze sa tim? Jer sad već, sumnjam i u sebe polagacko…Ja ipak…produžih dalje, ko veli, moji više pelene ne nose, pa čini mi se da nisam ja u pitanju.
Sad hvatam krivinu, kad ono, na vratima za dvorište, osvanuo dodatak na uredno odštampanoj molbi da se vrata zatvaraju, sa sve potpisanim hvala. Neko je smatrao da to nije dovoljno jasno, pa je narodski dodao objašnjenje. Pravo izpod „Zatvaraj vrata.“ ubacio je (mada mislim da je u pitanju – la i da je to baba iz prvog dela ove priče) „Muve ulaze“ i u nastavku, a tačno iznad „Hvala“ dodade „=zatvori vrata=“ !
E…sad već znam šta mi je činiti! Mislim da treba da zatvorim vrata, sad da li treba da pustim muve da na miru ulaze i da im se onda zahvalim, pa zatvorim vrata…ili samo treba da zatvorim vrata, što sam planirala i bez onog „sredinskog“ dodatka?
Ja svakako sva vrata koja otvorim, čim prodjem kroz otvor koji se tada napravi, odmah i zatvorim. Pa pošto nemam dovoljno prosvetljen mozak mi moj, nastaviću tako, kako sam radila i bez ovog natpisa…pa valjda neću pogrešiti.

Poruka na vratima

No, u svakom slučaju, ako i napravim bilo kakvu grešku, neki će to revnosni stanar primetiti i o tome me sigurno javno obavestiti, tako da…takve stvari ne moraju da me zabrinjavaju.
E sad….dalo bi se tu još svašta dodati, da ne kažem da je pred kraj dana, kada smo donosili neku policu i televizor težak kao tenk da nosiš (nisam ja nosila, ali momci su mi tako izgledali kada su stigli noseći ga peške sve do trećeg sprata bez lifta) predsednica kućnog saveta takodje pokazala kako je uvek prisutna i spremna da pomogne. Samo su je zamolili da se ne pridržava pomenutog sadržaja papira (ne onog sa pelenama), znači, zamolili su je da vrata ne zatvara. Paffff, dok oni odoše do auta da pokupe teret i popnu se sa njim do ulaska u zgradu, ona je već ista zalupila pravo njima pred nos i još ih gleda iznutra. Pa valjda je imala nesretno detinjstvo, pa je osetila da je ovo bio pravi momenat da to nadoknadi!??? Za ovo, nemam dokaza, ni fotografija, jer im je, kako se sećaju, pao mrak na oči!!!
Neću napisati nastavak sledi, kako to obično biva….ali prosto sumnjam da materijala neće biti….

16 thoughts on “Život u zgradi – deo drugi

  1. Ponekad stvarno zavidim ljudima koji zive u zgradi. To je bas zanimljivo i sigurna sam nikad dosadno. Toliko dozivljajajajaja…….

  2. Kokice, ne stižem sada da iščitam tekst, ali po onome što vam piše na ulaznim vratima (moja pretpostavka) čini mi se da je interesantan. Sutra sledi komentar. Pozdrav, Grande!

  3. E lakumiću….zato imamo vas, da u prijatnoj atmosferi vašeg još prijatnijeg dvorišta, u kojem i duvan možete saditi, podelimo nesebično naše doživljajejejejejeje iz zgrade…

    Grande…nadam se da je nedostatak vremena za čitanje teksta „opravdan“ nekim zanimljivim dogadjajem. Ne tražimo detalje

  4. Vidim, interesantna zgrada, čak imate „kućepazitelja“ i dobra ulazna vrata rado bih menjao ovaj moj stan koji se nalazi u zgradi staroj četiri banke čiji stanari čisto sumnjam da znaju šta je to precednik K. Saveta, a kod nas je muzika jedna od konstantno prisutnih čimbenika pa se više niko ne pita „Ko To Tamo Svira“ . Sve mi se čini da je i u okolnim zgradama slično stanje, tako da nam je svima ovako a o susedima mislimo otprilike ovo Što se nedostatka vremena tiče do sledeće srede mogu samo No, posle će sve biti

  5. Hehe, ne da imamo kućepazitelja, nego juriša kao žandar po ceo dan po zgradi, viče i maltretira stanare, ne mrzi je pentrati se 2X na treći sprat da bi našla ko nešto buši i da se dere na njega…i konstantno preti otkazom A vreme…nedostatak vrmena…mislim da nikad neće biti ok ja bih da nam produže dan, jel može to nekako da se izdejstvuje?

  6. Kokice, može, i te kako se može: ustaneš u pola pet ujutro, a na spavanje odeš u pet do pola pet ujutro i još da dodam da kada ustaneš preostaje ti samo da Pozdrav

  7. e ja vam stvarno zavidim! hocu i ja ednu oglasnu tablu! ocu i ja da mogu da nakacim stogod na nju pa da to neko fotogravise za vjek vjekova! Ne preostaje mi nista drugo nego da ja u mojoj kucici ( mojoj slobodici) nakacim negde jednu tablu i da ostavljam porukice slicnog tipa (sam sebi)! A što se tiče tvog teksta i te situacije mislim da je svaki komentar suvisan eventualno ona izdeka (stara narodna) NIJE ŽVAKA ZA SELJAKA (il u zenskom rodu) !!!

  8. EEEE, Slladjane…al zaboravljaš da ti imaš drveće i ogradu, pa se besi tamo, valjda će neki komšija da odreaguje, da se ne družiš sam sa sobom. Ali ako i ne, naručiću mangupa da me vozi tamo, pa ću ja da ti škrabuljam po tabli, anonimno…naravno 😆

  9. eh Sanj kada bih se ja sam sebe obesio na neko granče u ovi mojoj prašumi od dvorišta (ogađenog parceta zemlje) moj dari komšiluk bi priredio feštu,orila bi se cela ulica makar taj jedan dan! a posle bi uživali u tišini mirnog komšiluka u kome nema više buke „skarabej“ radia sa narodnjacima,tandrkanja fleksa i bušilice i naravno lupnjave čekića po nekom jadnom automobilu (tako bilo i sa mangupovom makinom 🙂 ) Nemam oglasnu tablu al imam neku modifikaciju nje koju ćeš videti (a možeš i dopisati nešto) kad te mangup jedared doveze (il ti njega) na kaficu.

  10. Slladjane, vidi…kad to tako srocis, ni ja te bre ne bih htela u komsiluku!!! Dobar si ti bre komšija, al što dalje iz našeg komšiluka Al da si mu dobro izdtandrakao auto, vala jesi

  11. Pa ti baš imaš zanimljiv „(z)gradni“ život,i pomalo ti zavidim,da znaš))))
    Gospodja sigurno vuče neke traume,a koje nek’ odluči skup stanara na sastanku kućnog savetaIzvini,ali smejem se kao luda i ne umem prestati

Leave a Reply to slladjan Cancel reply

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.