Uplašeni treptaji srca

loving-couple_4460 …jednostavnije bi bilo reći…ljubomora. Ali, ljubomora tako ružno zvuči. Zvuči kao bolest, opaka, bolest ovisnosti, bolest teško izlečiva. Ali zar možemo osuditi srce što je uplašeno? Šta je to drugo, nego strah, neko nepoverenje prema sebi samom, nesigurnost u sebe,a samim time i strah da ćemo biti ostavljeni, napušteni, zamenjeni kao neki dotrajali uredjaj, novim, lepšim, modernijim.
Ali, znamo kako je to sa tehnikom, čim izadje iz radnje, već postoji nešto novije, praktičnije i naravno, lepše…Pitanje je samo, da li nam je neophodno to nešto sveže, tek izašlo iz radnje, ili ćemo sreću potražiti sa onim što nam je srcu drago, sa onim gde svako dugme ima svoj smisao, sa kojim znamo tačno kada i koje treba pritisnuti i dobiti tačno ono, što nas čini sretnima….
I…kada tako, malo više i razumnije razmislimo…uplašeni treptaji srca postaju neopravdani, ničim izazvani…samo našom bujnom maštom, i samo nezadovoljstvom nama samima. Svoju krivicu, prebacujemo na onog drugog…tako nam je lakše nekako, nego shvatiti da je sve samo do čoveka…
I…ako dovoljno otvorimo srce…i ako pružimo šansu…upoznamo kako treptaji rade sa druge strane…imamo dobru šansu da shvatimo da, ako je neko čovek, a ne kolekcionar, nema potrebe da menja nešto što već poznaje, za nešto nepoznato, pa ma kako privlačno, jer će na kraju i to izgubiti sjaj i draž onog novog i neistraženog. Ako je neko čovek…voleće ono što mu prija, voleće svaku mrvicu bića koje ga čini sretnim.

4 thoughts on “Uplašeni treptaji srca

Leave a Reply to grande Cancel reply

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.