Strah. Od nepoznatog. Istina razotkrivena, razgolićena, osramoćena. Odluka. Nagoveštaj sa dobronamernih usana dragih osoba…nagoveštaj o pravom putu. Ne nagovoraj – samo…nagoveštaj. Puca. Kraj. Početak. Čega? Novog života. Kakvog života? Nepoznatog. Za nju, za njenu decu. Spoznaja da će biti obeleženi …
Oznaka: život
Kožni novčanik
Neka je nevidljiva ruka u njega upakovala sve što je mislila da je potrebno da podmiri život. Stavila je šaku zdravlja u prvu pregradu. U drugu je stavila zrno ljubavi. U treću je stavila parče duše. U četvrtu razum. U pregradak za sitniž ugurala je po koju kovanicu emocija u raznim vrednostima.
Ne prihvatam!!!
Ja jednostavno nikada neću dokučiti misteriju onog skrivenog u ljudima što uspešno čuči u tmini i probudi se nenajavljeno i uplaši nas kao zli duh u polumraku naše naive, trgne nas iz životne dremke, uljuljkanosti onog što ne znamo.
Biti drugačiji
Razmišljam o različitosti. Postoji li tako nešto? Kako se u suštini zaradi epitet različit? Postoji li osnova od koje se kreće, gde smo svi jednaki, pa se sva odstupanja mere kao na grafikonu…ispod crte i iznad crte? Kao neka statistika ili šta? Hodati kroz život kao i svako drugi, hodati kroz život…
Kada skazaljka ubrza više nego što treba…
Vreme…tako relativna stvar…uvek neka borba sa njim. Prolazi kao trkač na duge staze…sigurno, umerenim tempom, a opet brzo, dok se kraj ne nazire, niti je unapred ucrtan cilj, niti treba da bude. […]
Kraj puta
Bilo je nekih osam ujutro…kada je počelo njeno radjanje. Ne verujem da su porodjajne muke njenog stvaraoca bile izuzetno bolne, čak ne verujem da su bile bolne uopšte. Bilo je pitanje samo isčekivanja njenog dolaska na svet. Da svojim prisustvom ulepša dan, ulepša trenutak ili dva, da ostavi trag da je postojala na ovome svetu,
Život u zgradi – deo treći
Ili…što bi rekli…priča u nastavcima bez kraja. Barem bez sretnog kraja. Barem bez onoga: “i tako su živeli sretno do kraja njihovih života”. Priča o življenju u zajednici. Nekoj vrsti zajednice. Ili bi barem tako trebalo biti. Jer, izem li ga, svi barem na isti ulaz udjemo. Jeste da se posle razdvajamo u levo i
Oni koji su nas ispratili na put
Najzad. Jedan roditelj nakon predugih dva meseca neopravdanih izostanaka odlučuje da se pojavi na času prisustva u životu dva dečaka. Ne mogu reći da je samim time prisutan i na času vaspitanja, jer za to ne bih rekla da je dovoljno odvojiti pet – do šest dana boravka sa njima u istoj prostoriji, istom dvorištu
Puž i ružin bokor
Ispričaću vam jednu priču, sad kako kome, nekome za laku noć, nekome za dobar dan, a nekome, opet, za dobro jutro. Neću je napisati, jer napisana je već davno, zapisao je jedan čiko koji se zvao Hans Kristijan Andersen. Ipak…možda baš i nije priča, više je bajka, u stvari, baš je bajka…ali nije ni važno
Neprijatelji
Ona dolazi kući i na stolu zatiče papirić za preporučenu pošiljku. Sve nešto, prevrće po glavi, u nadi da će se setiti da li je u trenutku ludila naručivala nešto preko on-line kataloga, da li očekuje nešto od ujaka iz Amerike koji ne postoji, da li je i šta li je? Pa onda opet, šta