Korak u Kokicin svet

Isčekujući neprestano nešto o čemu bih pisala, primetila sam da u stvari – ništa ne pišem. Pa zar se ništa ne dešava? OOOda…dešava se. No, razmišljala sam nešto. Mora li se moj blogovski svet svesti na priče iz života? Toliko sam emocija ostavila u svojim pisanjima, što ne žalim, naravno…ali, ima tu toliko intimnih momenata, naročito vezano za moju decu, koje jednostavno – ne želim da iko da sebi za pravo da preispituje. Pod broj jedan – uvek će biti neka mama koja sve radi najbolje i baš kako treba. Pod dva – ja nisam od tih mama i spremna sam to da priznam. Pod tri – ako ipak objavim nešto tako lično, logično je da ljudi čitaju i imaju svoj stav.

Dakle – šta mi je činiti? Ništa, baš ništa, nastaviti tamo gde sam stala ali želim da uobličim ovo, moje, naše mesto u svetu u nešto što nisu samo priče, jer to nije ono što sam ja. Jeste…ali još mnogo toga jesam ja i zašto ne bih i to podelila sa svim dobronamernim “svratiocima” (znam da reč ne postoji…ali šta me briga…) na ove stranice  jedne kokoške kojoj se tepa? Čekajući “pravi” tekst, koji nikako ne dolazi, shvatih – pa zar mora biti samo tekst? U to ime … živeo update WordPress – a, iskoristiću punim plućima sve novine koje sa sobom nosi… foto post, video post, link post, … i sve po redu. Pa… da krenem, upravo napravih prvi Korak u Kokicin svet.

14 thoughts on “Korak u Kokicin svet

  1. Draga čarobna, hvala ti…no, ovo haljinče je i mnogo praktično 😉 Za mene…koja nešto ne mogu da se smatram blogerkom, više kao dnevnik…podsetnik…mesto za svašta što volim. Sve u svemu, voleću da nosim ovo haljinče 🙂

  2. ….a ja?
    Mislim,moram da pitam, jer ako ne pitam, bojim se da će za mene ostati samo menopauzal čaj ili šta god gore, od toga ;-).
    Pošto ja nisam još za neki tako daleki čaj,ostaje mi kafa…… nego….sviđa mi se kućica….jel’ to neka iz snova ili samo maštaš o seoskom turizmu…..svuda trava, kućica na vrh brda, bez telefona, blogova, interneta, dece…… misli o tome 😀

    1. Hmmm e pa nadam se na ima neka vrsta interneta na tu stranu…sve je to ok…priroda, kućice, mir, tišina…ali i internet bi bio dobar 🙂 Dakle, uvek dobrodošla i imamo čak i onu jadnu brusnicu što treba 2 kesice na 2 dcl 🙂

  3. Seko lepe li kucice,romanticno i ja bi jednu taku umesto ove ako momci odu a odlaze polako!Voli te tvoja sister…

  4. Nećeš mi verovati, ali, baš danas, razmišljala sam da ti napišem pisamce i da ti kažem kako mi je jako žao što ne pišeš češće, jer, DIVNO PIŠEŠ, zaista.
    Ovo me je jaaaaako obradovalo, da znaš!
    U ovu kućicu, bez struje, vode, tv, interneta i ostalih ovozemaljskih lagodnosti, odmah bih se preselila. Davaj aTresu i odoh ja!
    Ljubim te!

  5. Vidiš Duduška, telepatija čuda čini 😉 Aktivirala sam se malo. U suštini, znaš priču, nemam baš mnogo vremena da pišem a i ne želim da smaram konstantnim žalopojkama na moje klince. Još će biti zabeleženi kao vragolani a u suštini to nisu, samo rastu i bore se sa svim promenama koje ih snalaze. Ih…otišla od teme. Dakle, tu će sada biti svega 🙂 I muzike i lupetanja i pisanja i fotki…i to me raduje 🙂 Hvala ti što misliš na mene 🙂 Da obilazim blogiće, na žalost, ne mogu da stignem, što mi je žao ali nečega se moram odreći.

    Nego, dam ti aTresu čim je skontam ali vala – ne mere bez interneta 😉 To ti dodje kao ne imati vode 😉 Bubac i hvala ti još jednom na pažnji 🙂 :*

  6. Draga Kokice baš se radujem što si ponovo tu, i ja malo zabušavam sa pisanjem, ali sve je to ok 🙂 Ja ću da svraćam u tvoj svet i odmah mi se svideo 🙂

  7. Draga breskvice, hvala ti što si navratila i što ćeš da navraćaš…ja se već ponavljam…ali se zaista izvinjavam svima…davno prestadoh sa „blogerskim“ blogovanjem 🙂 Tačnije, mogu samo da postignem ponešto tu kod nas i na kuvajmo i to je to…Vremena, na žalost, nikada dosta 🙁

Leave a Reply to lakumic Cancel reply

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.