(Ne)opravdano odsutni – za ceo život

Na šta ljudi spadnu da pišu jadikovke svojoj deci? Žal nad svojom sudbinom koju su pri tome sami izabrali? Šta dobiju od toga da unesu nemir u njihova srca, a pri tome ništa lepo nisu učinili za njih proteklih…najmanje 120 dana? Šta dobiju od toga da se ponašaju kao da je sve u redu, kada ništa nije u redu? Da im pričaju priče kako je njima teško, kako pate, kako ….a da pri tome ne mogu, niti će ikada moći, razumeti kako je toj deci!

Znate šta, vi…koji odgajate decu na daljinu…nekom telepatijom ili ko zna kakvim natprirodnim moćima…oprostite mi ali…ovaj put zaista više ne mogu da biram reči, da tražim celofan za pakovanje, mašne za obmotavanje… Serem se ja vama u taj vaš odgoj! Serem vam se u stotinu lepih, pažljivo biranih reči, epiteta uz ime, tepanja! Serem vam se u ljubav kada ste odabrali da ljubite na daljinu! Da prostite ali zaista…sada mi je već puna kapa a bogami i curi!

Da vas sve lepo po redu obavestim:

Mi, koji smo tu, ponekada i ne valjamo.
Mi, koji smo tu, ponekada i valjamo.

To je život, malo se volimo, malo se svadjamo ali SE! Što znači – nešto se dešava! Tu smo! Živimo i njihove živote sve dok im krila ne ojačaju dovoljno da ih pustimo od sebe! Biti uz dete znači dobiti njihovu ljubav, njihovu sreću, njihovu tugu, njihov bes! Biti uz njih znači znati primiti i poljupce i udarce rodjenog deteta! Poljupce, koji utisnu topli dah u vašu dušu, a udarce…po sred srca, naravno. No…vi ne znate kako to boli. Niste osetili. Niste ni mogli. Niste im dali prilike.

Da li znate kako boli kada dete viče da vas mrzi?! Da li znate koliko se nemoćno i tužno tada oseća?! Da li znate kakav bol nose u sebi?!

 

A da li znate kako je to teško preživeti? Da li znate kako je teško progutati suze i nakon toga ih sesti u krilo, dok se oni otimaju i bore za svoj bes? Da li znate kako ih je teško umiriti i strpljivo ljuljati u zagrljaju iz kojeg vam se otimaju sve dotle dok suze ne provale iz njih i dok ne otvore svoja velika srca? Da li znate kako je teško izdržati lupanje svog srca i slabost u nogama dok vas te reči ubijaju od bola? I…da li znate…kako je teško primiti reči mržnje, kada znate da nisu ni upućene vama?!

 

Da li znate kakav je ukus olakšanja, kada na kraju…ipak…dete zaspe u vašem zagrljaju, privijeno uz vas…uz reči da vas voli i da voli sve koji njega vole? Da li znate osećaj kada nakon besa iz pogleda zasija ljubav, prava, iskrena, duboka?!

Znate li kako se vaša deca bude, da li ustaju lako, da li ustaju uz suze…? Znate li kako ih treba probuditi pre škole kako im dan ne bi loše počeo? Znate li da je ponekada potrebno i skakukati na levoj nozi, češući se desnom rukom po zadnjici, ćutati i nežno pričati, a pri tome, pokušavajući ostati u svojoj sopstvenoj koži iz koje biste nekada najradije iskočili?

U stvari…da ne dužim, ma…ŠTA VI ZNATE UOPŠTE, SEM SVOJE SOPSTVENE BOLI?!!!!!!!!

14 thoughts on “(Ne)opravdano odsutni – za ceo život

  1. Ne znam sta da ti kazem pametno, a da ne bude pateticno, grubo, bezobrazno. Jedva cekam kad ce na mesto ovih tema doci neke lepse, vedrije. Mozes ti i to pisati, znam ja to. Navijamo mi za vas. Bice to dobro, sve.
    p.s. P :dim: Posle koliko neopravdanih sledi izbacivanje?
    :dim: :dim: bivsi

  2. Shogy, će da bidne i lepših tema, samo mi se o tome manje piše…nekako, bojim se da ne izblede kada se ture na ekran :heart: a ovo mi je onako…nešto što bih volela da neko pročita jednoga dana i da mu preseče srce na pola kao što se moje preseče svaki put kada deca nisu dobro :uplakani:

    Čim jednooki Džo progleda na oba oka, pa kada vas rasturim u kartyama, e to će da bidne odlična tema za pisat :yahoo: :kul: :dim:

  3. Kokice draga :nasmeseni: sva je sreća što pojma nemam kome se obraćaš :maul: Što se mene tiče, zadovoljan sam šćerom koja je ono baš odrasla :pozz: Da li je ona sa mnom zadovoljna… ne znam :med: medjutim, vidimo se često, čujemo se svaki dan, i čuvamo se za stare dane 😎 Ja do stopedesete :yahoo: ona do… ma nije moja stvar, samo da preživi mene i moje godine :whistle: Inače, baš mi odgovara solo život, jer lakše podnosim druge ljude i, kao što rekoh, šćera već velika, a ja ohoho preko pedeset leta guram :bravo: Koliko već sutra (prekosutra sigurno) i ti ćeš veslati u ovim vodama :pismo: Dakle, šta sam ono hteo da kažem :unsure: … uživaj i u dobrim, i u manje dobrim stvarima; ergo, kada sve prodje, biće dovoljno da pogledaš u ogledalo :yes: :yes: Do tada, i u medjuvremenu, šaljem ti lepe :pozz: :pozz: :pozz:

  4. Stevo :pozz: pozdrav i za tebe :pozz: Ja već po navici…istresem se na ovoj strani…izduvam što mislim, pa vozim dalje :good: Hvala ti na lepim rečima… :bye:

  5. Sanjočka, ma šta oni znaju, na žalost njihovu. Ma, kakav bol oni imaju. Pojma nemaju ni o čemu. Ne znaju ni šta propuštaju! Sve što si napisala POTPISUJEM!!! Nije lako biti roditelj, ali je predivno gledati to malo biće kako postaje čovek. Nije lako prolaziti kroz sve njihove faze i u najboljoj nameri dobiješ i ono ŠTO NIKAKO NISI ZASLUŽILA, a sve zbog onog koji je „u daljini“! Bes istresaju na tebi jer, kada su sa „onim u daljini“, svakih par meseci, onda se trude da ga „zadovolje“ svojim ponašanjem i da mu se „uvale“ kako znaju i umeju, jer, ko zna, kada će ga opet videti.

    Jako mi je žao što deca prolaze kroz takav pakao, a znam kakva si ti majka i koliko im ljubavi i pažnje pružaš. A znam da i Mangup daje sve od sebe!

    Teško je dočekati te, neke, odrasle godine, kada će sami ukapirati koje uvek bio tu, pored njih, a ko je bio leteći otac, koga ništa nije interesovalo u njihovim životima.

    Želim ja tebi puno snage i volje i ljubavi, koja ti ni do sada nije falila, ali, imaš ti još puno posla! Znam, puno treba deci pažnje i strpljenja, ali, i mi smo živi stvorovi, ne mašine. Puknemo po nekad, ali, deca će i to razumeti! Ljubim vas sve! :heart:

  6. Joooj Duduš…ja bi samo da svima bude dobro u našoj maloj lepoj porodici. Valjda će i biti :heart: Hvala ti na lepim rečima, kao i uvek :heart:

  7. Sanjočka, Mangupe, Borise i Dejane, srećno vam Badnje veče i da u sreći, zdravlju i veselju dočekate Božić, najlepši hrišćanski praznik! Ljubim vas sve i lepo da se provedete! :heart: :heart: :heart: :heart: :bye:

  8. Duduš draga, sa malim zakašnjenjem :crveni: hvala ti mnogo na lepim željama. To je zaista najlepši praznik, tj. lep je onoliko koliko ga mi učinimo lepim :heart: Hvala ti još jednom i sve najbolje :rose:

  9. Dakle, draga mamice…..mnogo je bola ovde izliveno.
    Verujem da je tesko….ali ipak lepse od svega, jer znate da ste Vi uz to dete, a ne neki drugi „daljinski“ roditelj. Vi ste tu kada mu brisete suze, kada se smeje i kada odlazi u krevet s besom u ocima…Vi ste ta sto je TU!!!
    Zivot je dugacak, neki se sluze ovakvim ili onakvim smicalicama, svako nesto „bolje“ zna od drugoga, ali na kraju krajeva, svi oni znaju da cene ono sto je za njih uzinjeno…. I Vasa ce se ljubav isplatiti….samo treba biti strpljiv.
    Pozdrav

Leave a Reply to SanjaKokica Cancel reply

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.