Ko vam dade ovlašćenja da budete kompetentni?

I ko dade onome ko vama dade? Naš blog…naše pisanje. Najčešće izbegavam popularne teme, naročite one koje prošetaju po masi blogova u toku jedne nedelje. Zašto? Zato što imam neku svoju viziju našeg bloga. Našeg – mangupovog i mojeg. Naravno…već sam to spominjala, ali nije na odmet da se prisetim. To je vizija bloga sa dušom.

Dušu smo mu udahnuli još sa početnim trzajima istog, prvim, bojažljivo napisanim tekstom, prvim razgovorima o njemu…Tu dušu ne želim da izgubimo.

Postavlja se pitanje – da li smo blogeri? Ako jesmo – kada smo to postali. Ako nismo – kada ćemo to postati. Ako ne zadovoljavamo kriterijume – koji su to kriterijumi? Naravno…niko nas nije prozvao, niko me nije prozvao. Prozvala sam se sama. Nije da sam baš opšte prisutna na sve strane, čak, rekla bih, veoma sam malo prisutna u zadnje vreme. No, to me nije sprečilo da bacim pogled tu i tamo i naidjem na neke tekstove koji pišu o blogerima, pa ko je bloger, šta je bloger, šta je “čitač”…šta je “pisač”…i ostalo tako redom.

Pa onda slede dalje stručne analize blogerskog tržišta na našem podneblju…izvlači se džoker iz rukava kako upravo ta stručna persona ima pravo…da ne kažem – postaje kompetentna – da proceni ko je bloger a ko nije. Najjači argumenat – dug blogerski staž upotpunjen kvalitetnim pisanjem (za ono kvalitetno opet ne znam ko je taj ko će da potvrdi šta je kvalitet a šta nije). Znači – ako vaša arhiva nije dugačka barem četrdeset i osam plus kusur meseci – vi niste bloger sa stažom te samim time niste ni kompetentni da imate mišljenje o drugim blogerima…plus…da ga iznosite javno.

Elem – to me je podsetilo na situaciju kada sam se zaposlila. Usudila sam se da razmišljam svojom glavom na poslu i bila osudjena na propast tipa “balavice zelena, ti si juče došla i sada si našla meni da soliš pamet koja sam tu od bog zna kad”. Ono “tu od bog zna kad” podrazumevalo je da je kompetentna. E pa ja se sa tim ne bih složila, niti ikada hoću…pa sam tu gde sam, a gde sam to još ne znam, no…važno je da jesam.

Tako se vraćam na pitanje – jesam li ja bloger (da razmišljam samo u svoje ime…ne i mangupovo)? Arhiva nam se rasteže samo od aprila 2009. godine pa do maja ove, 2010 – te nam godine (ne objavih ništa u junu dok kvrckam ovaj tekst). Gde sam ja od kompetentnog…jel…I onda se setim gospodje Verke, koju jedino želim u ovom tekstu da istaknem. Ona sumnja u svoj blogerski staž, ne daje sebi za pravo da se naziva dovoljno velikim blogerom, dovoljno merodavnim…Zašto? Nije da je važno šta ja mislim (kratak mi staž) ali i onda mislim. Skidam joj kapu i nazivam je većim blogerom od svih onih čija je arhiva već požutela čak i na ovim elektronskim stranama, iz prostog razloga što ulaže ogroman trud i odvaja mnogo svog vremena, za koje se niko od nas ne može pohvaliti da ima na pretek, kako bi pročitala mnogo zanimljivih postova, kako napisane od strane onih…blogera sa jakim korenjem…tako i onih, koji tek puštaju slabašne korene i nadaju se da neće biti ugušeni onima…otvrdlim od vremena svog bitisanja na  blogerskim prostorima.

Ne…nisam ja ništa pogrešno shvatila, niti pogrešno protumačila, niti bila sebična da linkujem postove koji su me uputili u ovom pravcu. Jednostavno – nisam želela. Zašto trošiti vreme na upiranje prstom – kada i malu decu učimo kako to nije lepo. Jednostavno, želela sam reći da je bloger svako ko želi da bloguje i ulaže napor da to i ostvari. Svi smo jednaki, nema boljih, nema lošijih blogera. Ima samo onih…možda malo talentovanijih da iskažu svoje mišljenje na pravi način i onih, kojima to polazi od ruke, no…možda malo teže nego prvima. Važno je da imamo gde da napišemo to što mislimo. U stvari – najvažnije je da mislimo.

35 thoughts on “Ko vam dade ovlašćenja da budete kompetentni?

  1. Kokice moja draga, ovog momenta sam izuzetno ponosna, sretna, da celo vreme cvrkućem na twitter-u. Bojim se bilo šta napisati da ne pokvarim ovo moje raspoloženje a pogotovo ovaj tvoj tekst. Ni jedna reč ne bi bila dovoljno dobra. :mail:
    Zato čim se vratim iz grada dolazim da ti se zahvalim. Dotle :rose: i puno :pozz: pa se vidimo uskoro.

  2. Verkićka, raduje me da sam mogla doprineti makar malo da ulepšam tvoj dan. Iskreno sam napisala šta mislim. Zašto ti ne bi bila dovoljno vredna pohvale, kada iz nedelje u nedelju raduješ blogere #pratipetkom i davanja šanse svakom ponaosob, plus – svojim postovima i pozitivnim životnim stavom. Samo tako, samo napred, divna si osoba i žao mi je što ne stižem dovoljno da pratim sve što bih želela da pratim…no, doći će i takvi dani :pozz: :yes: :good:

  3. Znaš kako, Kokice nikada i nisam tražio ovlašćenja i dovoljno dugo sam „bloger“ da znam da je blogerska družina podeljena na više „druženja“, i to je tako, tako je bilo i tako će i biti; medjutim mi pričamo o virtuelnim ličnostima, a svako je takav kakvim se predstavlja, jer ne vidimo jedni druge i mislim da je to dobro, mislim da to mnogim ljudima pomaže. Na kraju krajeva, niko nas ne tera da mislimo isto i takodje mislim da nije štos izdvojiti bilo koga, jer onda „zaboravljaš“ ostatak sveta. Mene sada muče druge stvari; onaj gradski blog opet napadaju, ne stižem čistiti smeće, bukvalno ih metlam no ne uspevam, ali daleko je jutro :whistle: I na kraju da dodam: Baš me briga za one kojima se moj blog ne dopada, ima ih mali milion koji se meni ne dopadaju :namig: :pozz: :pozz: :pozz:

  4. U ovaj svet sam se upustila iz radoznalosti i iz ljubavi prema pisanju i čitanju. Da mi se nije svidelo otišla bih odavno. Nisam ni velika ni mala, ma nisam ni bloger. Samo delim svoje misli sa ljudima koji vole da pročitaju ono što napišem, da se slože ili ne sa mojim mišljenjem, kao što i ja volim da pročitam njihove priče na blogovima i kažem svoje mišljenje.

    Niko nema baš nijedan razlog da se oseća malim blogerom. Na kraju krajeva sve su to samo nule i jedinice. Svako bira svoj „blogerski“ put i ja se zaista ne zamaram sa tim.

    Sviđa mi se što si kao primer navela Verku, jer je ona „mala“ blogerka koja je za vrlo kratko vreme pokazala koliko je u stvari veliki čovek, a to je po meni najvažnije.

  5. Evo i mene nanese vetar na ovu stranu.Kockice, biće uvek takvih koji se bune i protiv su svega što je novo, samo iz razloga što misle da je ono što je vremenski dugo osnovni argument i merilo za „dobro“, inače ne bi opstalo tako dugo jelte, ali biće i novih struja, biće i nas.Možda im je dosadno, nemaju nove ideje ili inspiraciju za pisanje, pa preklapaju o tome ko bi trebalo da piše,a ko ne.Ne pada im naravno ni na kraj pameti da se zapitaju imaju li pravo ili ne. Podseća me na priču o komšiluku nekako, skoro svako ima nekoga u svom okruženju ko nema svoj život pa trkeljiše, ocenjuje, osudjuje, meri i kroji tudje svakodnevno…Mislim da ne bi trebalo obraćati pažnju na takve pojave, jer takve pojave samo to i imaju za cilj…Pozzz

  6. Stevo, ja sam Verku izdvojila iz razloga što se ona zaista trudi da ne pravi podele po dužini radnog staža, nego svakome nudi jednaku šansu vodeći uredno svoj #prati petak. One druge nisam izdvojila jer nisam htela, može mi se. A nije mi se dopalo što sam videla da neki iznose svoje mišljenje opravdavajući ga rečima tipa oni mogu jer imaju poduži staž. E pa, mogu i ja, može i onaj ko bloguje 2 meseca, ko ima jedan post…itd.
    Pozzz Stevo iz ove naše kišne Subotice :pozz:

  7. Charolijo, lepo si to sročila, malo sam pokušala objasniti kod komentara za Stevu šta me je iznerviralo…no, ne bih opet da se zamaram time. Jednostavno, ma koliko neko dobro pisao, ali zaista dobro, mislim da mu(joj) to ne daje za pravo da kaže kako im upravo taj, poduži blogerski staž, daje za pravo da opravdavaju svoje stavove time. Znači, svako može i treba imati svoj stav, ali nije dugačka arhiva ta koja ga opravdava, nego ličnost koja stoji iza njega.

  8. Crna perlo, dobro nam došla. Nisam ja zaista htela nikoga da uvredim. Nije bilo u pitanju mislim li ja da oni dobro pišu ili ne. Ko sam ja…jel’ da sudim. Nego sam htela reći da me zaista smara što misle da to daje na snazi njihog stava o blogovanju. No…valjda sam nekako objasnila misao :wacko: U svakom slučaju, da…na svom blogu svako ima pravo da se ponaša kako hoće, jer ne piše za neku zajednicu nego za sebe :yes:

  9. Kokice, u prvom momentu sam skakala od sreće i bila ponosna što si me spomenula (volela bih da vidim kome to ne bi bilo drago) ali odmah nakon toga sam se zapitala: – šta će sada biti?
    Znala sam da se mnogima neće svideti jer to je jednostavno tako. Kao i u firmama. Svaki novi zaposleni treba da ćuti i radi i bude sretan ako mu se obrati stariji kolega uz to još da ćutke primi svaku kritiku, dok njemu ne sme pasti na pamet da kaže nešto bilo kome. Ni na netu mi ne možemo promeniti naša shvatanja, razmišljanja i navike.
    Čak sam svojoj dobroj prijateljici kukala pola noći na skype-u govoreći joj kako ćeš sigurno imati……
    Zbog toga nisam htela više ništa komentarisati, kako se na tvom blogu ne bi…..
    Mogu samo jedno reći, blogovi koji nisu usko poslovni, koji ne promovišu neku firmu ili proizvod, koji su isključivo lični, zaista ne bi trebali biti podložni tolikim kritikama kojih je sve više. Pa Bože ja i u svojoj kući kažem: – Mara komšinica je baš super ženica, ne nabrajam celu ulicu odmah kako slučajno ne bih povredila….
    Mislim da sam ja ipak preemotivna za blogovanje.
    Što sam duže u ovome sve mi je nekako teže. Počinjem razmišljati o svakoj reči, pitati se šta će ko na to reći, biti opterećena sa onim stvarima kojima nisam u offline svetu.
    Hvala ti još jednom od sveg srca i nadam se da nećeš zbog mene imati ni jednu lošu kritiku više.

  10. Draga Verka, opusti se i uživaj ako ti je dobro pala pohvala. Ja se uopšte ne brinem za loše kritike. Inače sam…i u životu i na poslu, dosta bučna, čak…ponekada svesno izazovem raspravu jer uživam u tome. Najčešće ne kritikujem i ne pišem ovakve tekstove al eto…htelo mi se, a plus, čik neka mi neko zabrani na našim stranama da nekoga pohvalim :good: Ne brine me mnogo da li ću imati problema ili neću. Što sam rekla, iza toga stojim. Ako ću zbog toga izgubiti možda po nekog čitaoca, neka ga izgubim. Ja sam pristalica onoga – kome se ne svidja, neka ne gleda. Znaš onu varijantu – ako će mi neko doći u kuću da gleda jesam li obrisala prašinu ili ne, taj neka ni ne ulazi. Tako da – ne sekiraj se, uživaj i opusti se. Bloguješ zato da ti prija a ne da se opterećuješ šta će ko, kad i gde reći. :rose:

  11. „Sada ću ja da ti objasnim šta je to blogovanj!“ :juuu: Saveta 7 000 000 . „Nemoj ovo, ali ovo možeš, ovo obavezno, ono nikako,

    Sve ovo shvatam kao jedan izuzetan način da kažem sve što mi padne na pamet. Znam da pokad preteram, ali preterujem i u svakodnevnom životu, što bih sada bila drugačija na netu. To sam ja i gotovo. Svi su uvek dobrodošli, a ako na ono što govorim imaju zamerke, neka kažu i šta…ništa. Rekla ja, rekli oni, i gotovo.

    Nervira me Verka što se nervira bezveze oko postova i blogovanja. Nervira me svako ko se nervira bezveze. To je isto kao da mi neko dođe u kuću i kaže „e baš ti je glupa ova fotelja…“

    „Ok…tebi glupa, meni je savršena. Da nećeš možda ti da mi kupiš novu, lepšu, kvalitetniju…ma teraj se i gotovo. 😀 “ Po meni sve je to mnogo jednostavno. :yes:

  12. Sanja, nema potrebe da se opterećujemo nebitnim stvarima. Svako od nas ima razlog zašto piše i svi imamo podjednako pravo da pišemo na svom blogu ono što nam se dopada i kako nam se dopada. Naša je stvar šta želimo da postignemo pisanjem bloga. Za blogovanje odvajam vremena koliko mogu, nekada više nekada manje. Nekada samo čitam, nekada komentarišem, nekada pišem… Sve radim sa zadovoljstvom. Volim da čitam tekstove nekih blogera jer mi to prija i ne očekujem od svih koje pratim da čitaju i komentarišu moje pisanje. Neće me puno dotaći ako se nekome i ne dopadne moj blog jer mislim da je to normalno. Nemamo svi ista interesovanja. Ne mogu da očekujem od jednog informatičara da se oduševi uputstvom za heklanje ili šivenje :wacko: Svako ima svoju publiku. Idemo dalje… :good:

  13. Ne pada mi na pamet da se opterećujem šta će mi ko reći i da li će moj blog oceniti ili podceniti.
    Važno je da pišemo zato što to volimo i imamo potrebu za tim…
    A kome se ne sviđa neka nas obiđe.
    A da li smo mi blogeri? Mogu me zvati i usisivačem ako hoće, meni dođe isto 😎

  14. Pravo da ti kažem uopšte me ne zanimaju takvi postovi koje kategorišu i daju kojekakve savete u vezi blogovanja…. ja sam tu da pišem a to je najbitnije… Bravo za ovaj post, jer i ja se spremam da napišem nešto slično. Ti si me preduhitrila… :good:

  15. Zanimljiva tema! Mislim da je to stvar ukusa. Kako? Tako sto meni odgovara neciji nacin pisanja i vrlo rado cu da svratim na taj blog, dok je to nekome totalno sranje. Isto je sa svim ostalim blogovima. Ja volim da pisem na svoj nacin, a to da li sam mali i veliki me iskreno i ne zanima, voleo bih da ostanem kakav jesam. To je sve, samo furaj svoju pricu i na kraju ce ispasti kako treba. Ko god se odrzi i ne odustane od pisanja je vredan citanja.

  16. Charolijo…naravno, svako neka kaže svoje, ali onako kako zaista misli…ti si već pisala o tome, bez uvijanja i lažnog ulizivanja. Jesmo malo otišli od teme…meni je suština bila da nema malih i velikih na osnovu vremenskog perioda pisanja. Tačnije … nema malih i velikih, samo raznolikih.

    Danijela – tačno tako. Svako zna zašto je otvorio svoj blog, možda i nema odmah pravu sliku kako će to da izgleda…ali vremenom se iskristališe šta ko želi i kako želi. I da…super ti je opaska da se informatičar baš i neće oduševiti šemom za heklanje :yahoo:

  17. Breskvice, tačno tako…kome nije dobro, niko ga ne tera :good: Ali ja te ipak ne bih zvala usisivačem…mislim da ne ličiš :yahoo:

    Exxx,…šta da ti kažem…trčim ko ždrebe pred rudu (tako se kaže a šta to znači :unsure: …verovatno da jurim kao muva bez glave. A ti piši…jer ćeš svakako napisati na svoj način.

  18. Electra, nego šta nego smo sjajni :good: :yahoo: 😎

    Stevane, naravno da je stvar ukusa. Ne idem tamo gde mi ne prija. Provirim povremeno, čisto da se iznerviram (dosadno mi inače :whistle: ) a sa vremenom sa i onako u nedostatku da bih ga trošila bezveze. Ti pišeš na ok način, zanimljiv…meni je samo žao što nikako ne stižem kao nekada da ispratim blogere koje sam pratila od početka do kraja, nego ono…ubockam po neki post da ostanem u toku :yes:

  19. Ja sam BLOGERKA i pravo da ti kažem, savršeno me ne interesuje da li će mi dolaziti njih dvadeset ili petoro. Ja pišem zato što volim a volim i da se družim. I ne postoji, čini mi se DIREKTOR blogerske firme, koji će da te „kara“ što si napisao ovo ili ono! B R I G A M E!
    Zašto volime da pišem? – ZATO! :yahoo:

    Pročitam obavezno blogere koje sam „štriklirala“ kao OMILJENE, na njima ostavljam komentare i trudim se da ne budem nikada neprijatna. Iznesem samo svoje mišljenje. Ne volim nikoga da prozivam zbog ovog ili onog! Eto, baš mi je lepo sa svima vama i pisaću dok mi se ne ukoče totalno prsti, ili me izda ova glavurda da ne znam gde sam ili „dal’ sam pošla il’ sam došla“! Pozdravčić od prijateljice! :rose:

  20. Draga Sanjice…odlican tekst si napisala, slazem se u potpunosti sa svakom reci…Ja nisam Bloger, ne zelim to ni biti..Neko sam ko zapisuje muziku, slike i mirise svoje duse..
    Oni kojima to prija, dolaze, kao sto i ja dolazim tebi i onima poput tebe, koji hrane moju glad za posebnim ljudima i recima, a opet tako jednostavno ljudskim i punim bele energije koju krademo oblacima…
    Verkic, sve sto je Sanjica napisala o tebi potpisujem i stojim kao podrska tvom blogu i pisanju…
    Nastavite tako. :yahoo:

  21. Vecoooo!!!! :yahoo: Dobrodošla ti nama nazad! Eto zašto sunce sija tako jako danas :namig: Hvala ti na pozitivnoj energiji i toplim rečima :yes: :pozz:

  22. I kako ti lepo reče u poslednjoj rečenici ovog teksta – najvažnije je da mislimo. To je sve. Kategorizacije i klasifikacije ne priznajem, kao ni boračke zasluge nit’ nosioce Spomenice od godine te-i-te. :doh:
    Pišem šta hoću i kako hoću. Može mi se. Moja kuća-moji običaji. Da li sam bloger? Jesam, kao i ti, kao i bilo ko ko otvori blog i počne makar jednom rečenicom. Moj blogroll je krcat. Raznim li(n)kovima, meni zanimljivim, ne mora značiti da će biti svakom, i baš me nešto, d’izvineš, zabole ko koliko staža ima i je li napravio neku pravopisnu grešku dok god mojoj duši prija to što čitam.
    Kao što me baš zabole hoće li se neko sablaznuti na moj, često pogan, jezik i zaobići moje pisanije. Moj blog je otisak moje duše, kakva god ona bila. I niko, ali baš niko nema pravo da ga kategoriše i svrstava, sve dok mi ne donese diplomu ovlašćenog blog-revizora, al’ da je stekao na Itonu po mogućstvu. Sve ostalo je bespredmetno, kao i Verkino nerviranje, zbog čega ću lično da joj dodjem i razračunam se s njom da ima posle razlog da se nervira, je l’. 😎 Da nije njenih marljivih i zaista posvećenih #pratipetak unosa, pola blogova ne bih ni videla, jer sam u osnovi jedno asocijalno biće. :irre: :whistle:
    A izvini što se raširih ovako po tvojoj dnevnoj sobi, vrućina me neka omlatila…a lepo ti je ovde.:pozz: :rose:

  23. Hehe, Shaputalice, osećaj se kao kod kuće…i onako si mi lepo dopunila post…ne bih ništa dodavala, sem…izvini što te nisam ni kafom ponudila :whistle: Očajna sam domaćica!!! :wacko:

Leave a Reply to SanjaKokica Cancel reply

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.