Virtuelno iskustvo

Znači da mi je neko rekao pre desetak – petnaest godina da ću sa interneta učiti heklati ne bih mu verovala. Takodje, da mi je neko rekao da ću bilo šta naučiti sa interneta, bledo bih ga gledala. Moje bi oči bile uprte u tu vanzemaljsku pojavu sa pitanjem: „…a šta je to?“! A ta bi se vanzemaljska pojava onda radije ubila nego da mi uspe objasniti pojam tog vantelesnog iskustva (naravno – jasno mi je da su virtuelno i vantelesno dva različita momenta, ali bi mi tada to tako izgledalo)!
Šta je, dakle, internet? He, neću se ni truditi da odgovorim na ovo, niti ću guglovati da nadjem definiciju, ostaviću mangupu prostora ako želi to stručno da objasni. Ono što hoću i moram da najavim (najavim u smislu prozovem, pohvalim) jeste ono što nam on nudi. Mogu li to? Ma ne mogu ni to. Deca su se neki dan počela nagadjati oko brojeva i kada je kraj. Rekosmo im – nema kraja, to je beskonačno. A šta je beskonačno? Pa ono što nema kraj. A kako to da nema kraj? Pa eto, lepo, nema kraj. Hmmm, baciše se u rebus, barem mladji. Ovaj veći je kao mudriji i učeniji, pa navodno razume. Svaka mu čast, ja ne razumem.
Ono što sam htela reći je da su i mogućnosti na netu otprilike takve – beskonačne. Kada je počelo moje druženje sa internetom? Nemam pojma, znam samo da od kada je počelo, prilično je ovisničko. Mailovi su sitna riba za sve ono na šta se možemo navući ovako online. Naravno, (ne da je to nešto loše) nisam se navukla na XXX varijante (možeš navući boleštinu – onako, pravu, internetsku), jedno vreme su me držale igrice(a) koje zahtevaju svakodnevno prijavljivanje da bi napredovao. Sa toga sam se uspešno skinula i ne dozvoljavam sebi više ni da provirim kako stoji moj nalog. Pre toga sam se upoznala sa manguparijom online, pa smo to preveli sa virtuelnog u stvarno druženje, koje se ispostavilo veoma lepo i od toga mi internet ništa bolje ne može ponuditi! Držao me je i myspace, facebook. Nije da sam se morala skidati sa njih, nema ni potrebe, nisam ovisnik u tim vodama. Smatram ih korisnim za obnoviti neka izgubljena prijateljstva, razmeniti virtuelne fotografije životinjskog carstva, objaviti po neki zanimljiv link…Ne vidim ništa zlo, niti naopako u tim vodama.
Onda sam videla mog starijeg junaka kako je izlistao i u kupus pretvorio knjigu origamija, takodje i sve šeme koje je imao u telefonu su mu dosadile, pa je otkrio origami na internetu. Jeee, meni ni na pamet nije palo da potražim video uputstva. A on…šta radi, eno ga u guglovoj pretrazi, pa klikne na videos i pravi momak, samo tako!!! E nećeš vala mali samo ti!!! Pa nisam ni ja od juče! S obzirom da sam pri poslednjoj selidbi (sa prelaznog mesta kod mojih, na trenutačan nam stančić nam naš) pobacala sve novine sa šemama za hekleraj, bockanje iliti kukičanje, našla sam se u nebranom groždju kada mi se želja za tim ponovo javila. Kada me uhvati, ne pušta i moram je zadovoljiti!!! Hranu za svoju glad našla sam na istom mestu gde i moj sin. Youtube i ostali tubovi videos iliti video zapisi. Žalosno je da na našem jeziku ne nadjem ništa zanimljivo ali sreća moja engleskim se veoma dobro služim, tako da kada bi mi neko sada tražio da mu šemu objasnim na maternjem nam našem jeziku, ja bih zapela, jer sam prevela sve bodove na english i tako ih razumem.
Moram da priznam, naše bakice (one koje su heklale), imale su možda mnogo veće bogatstvo, jer su školu te veštine nasledile ili pokupile od ženica koje su bile voljne da to podele sa njima. Ista je priča u bezbroj drugih voda, kada su se knjige sebično čuvale ili otvorena srca pozajmljivale, pa zatim bile zaboravljene na policam ne pravih vlasnika…Ista je priča bila u bezbroj drugih veština za koje su informacije bile više nego teško dostupne…Ista je priča bila sa običnom fotografijom, razvijanjem filmova i digitalnom fotografijom, kada je ova druga imala dugačku kolonu protivnika, dok jedan po jedan nisu posustali, prihvativši novotariju i priznajući je kao ravnopravnog naslednika nečega što je za nama…
Danas je druga priča, priča protiv koje neki vode zapenušanu borbu, boreći se za nešto što je bilo, dok drugi svim srcem udišu dah novotarija. Sebe stavljam u ovu drugu grupu (o mangupu neću ni da razgovaram na tu temu – on je posebna sorta koja priča drugim jezikom 😉  ) Važno je samo naći meru, granicu i ne dozvoliti sebi da je predjemo!!!

18 thoughts on “Virtuelno iskustvo

  1. Mislim da je najnormalnija stvar na svetu da je čovek posle točka izmislio INTERNET :yahoo: :yahoo: :yahoo: jer za šta bi nam inače služili računari :mail: :good: :pozz:

    1. Ja bih pre rekla da je internet jedna ogromna prodavnica, što free, što manje free u kojoj se može naći i dosta smeća :namig: Ali prednosti one ostale ponude su mnogo veće :good:

    1. Voli nas, ne voli nas, voli nas, ne voli nas, voli nas, ne voli nas, voli nas, ne voli nas, voli nas, ne voli nas, voli nas, ne voli nas, voli nas, ne voli nas, voli nas, ne voli nas, voli nas, ne voli nas, voli nas, ne voli nas, voli nas, ne voli nas, voli nas, ne voli nas, voli nas, ne voli nas, voli nas, ne voli nas, voli nas, ne voli nas, voli nas, ne voli nas, voli nas, ne voli nas, voli nas, ne voli nas, voli nas, ne voli nas, voli nas, ne voli nas, voli nas, ne voli nas, voli nas, ne voli nas, voli nas, ne voli nas, voli nas, ne voli nas, …. MA, VOLI I ON NAS, VOLEMO I MI NJEGA :yahoo: :namig:

  2. Od tog beskooooooonačnog, ja znam otprilije 9 mm. Ali, učim, učim i stvarno stalno nešto novo otkrivam. E, dobro je da si utvrdila gradivo oko kukičanja, tj. heklanja, tako da, kad ja počnem, moći ćeš mi pomoći!

    Sada, kada bih se smestila u starački dom, kako i planiram, samo bi mi trebao računar i internet. Ni telefon mi ne treba, jok! Bez compa bi mi život bio 😥 S toga. ŽIVEO INTERNET, ŽIVELI BLOGOVI, :yahoo:

  3. Sanja, stalno ćemo se :mail: a ja ću :plez: one fosile u Gerontološkom i da ih opslužujem. Ja mislim da je to moje zaduženje u starosti, jer mi je nekako 😥 svih starih. Kod nas ih niko ne ferma i samo su smetnja! :unsure:

  4. Sanjočka, sumnjam da ću toliko poživeti! Ali, obučiću nekog da vam javi, da sam otišla na onaj svet, kada to učinim! A možda i neću, ko zna, zna! Možda ja prva odem u „večnost“ življenja! Ju, ne daj bože, kako lupetam! Idem u perinu, dosta je bilo za jučerašnji dan. Evo, novi teče, već 13 minuta. Pa, pa! :bye:

  5. Jaoj sto mi je sve ovo poznato :whistle: Uglavnom me deca bledo gledaju kada me vide pored kompa sa sluskama na usima i heklicom u ruci :wacko:
    Ma prava sam sajber ‘eklerajka :yahoo:
    Ja volim internet i on je vrlo pametna stvar ako ga pametno koristis. :yes:

    1. :good: dobro nam došla, sajber eklerajko :namig: ! Vidiš, to mi nije palo na pamet da turim i slušalice! Ali mora da i ovako delujem katastrofalno izazovno svojoj okolini…al, za sada se ne bune, kada budem ponela heklicu i na spavanje e onda će već nastati veliki problemi :namig: Dakle, od mangupa ću očas posla da konfiskujem slušalice, samo da završim ovo za šta mi ni pamet baš ne treba a kamoli online uputstva :kul:

  6. Internet je mnogo dobra stvar. Na njemu se može pronaći gotovo sve samo treba znati kako. I normalno, potrebno je znati engleski. Meni mnogo koristi u svakom pogledu. :good:

    1. Za engleski si u pravu, definitivno je još uvek lakše pronaći što ti treba na tom jeziku,…ali, valjda ćemo se i mi mnogo više uključiti u celu priču :yes: Sve u svemu, ja sam za!!! :good:

Leave a Reply to malabreskva Cancel reply

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.