Pravi mangup Kokicinog Yuga hvali

YugoDa podjem odatle da je Shogiju definitivno laknulo onoga dana kada je shvatio da je na Kokicin put naišao jedan mangup, a još više kada je saznao da je mangup kupio stojadinku. Tog je momenta stidljivo, negde…duboko u svojoj duši, priznao sebi kako mu se čini da će se njegove obaveze, nenametljivo mu nametnute ženidbom u familiju u koju je nesmotreno i bez razmišljanja ušao, malkice smanjiti. Ne samo da su tu obaveze oko žene (koje,  ruku na srce da stavimo, najmanje teško mu padoše), nego su mu dospele i obaveze oko tasta, tašte, što…priznaćete i jeste u redu – malo se zbližiti sa njima. Ali, da je znao ko što nije, tri puta bi razmislio pre nego što bi izgovorio da. Glavna premija – šogorica Kokica, tada još ne Kokica, ali u njegovim očima kokoška – sigurno  da!
Mangupovim ulaskom u njegov svet – mogao se opustiti i mirno voziti gradom, bez razmišljanja gde mu se šogorica nalazi, da li ima goriva u autu, da li su joj gume na jugiću čitave, da li je akumulator bezbedan sa njom…Mogao se prepustiti uživanju u vožnji, u boravku kod kuće, na toplom, sa svojom porodicom, bez bojazni da će ga neprijatna zvonjava telefona sa njenim iritirajućim likom koji iskače na ekranu njegovog iPhone – a, poremetiti njegovu idilu. Nije više morao skakati od nedeljnog ručka kod svojih roditelja, jurišati u prodavnicu da kupi kiselu vodu od barem 2 litre, popiti je na putu do prve benzinske stanice, točiti 2l i crveneti u licu, ubaciti u šesnaestu i stići do nje, dosade žive, ozbiljne i odgovorne, zrele ženske osobe. Nije morao voditi računa da uvek ima kod sebe ukupno dva kabla za paljenje auta, jer što se nje tiče, može on da bira koji hoće, crveni ili crni? Šta će mu dva, za ime boga?!!! Mogao je odložiti rukavice za skidanje točka…ma, mogao je početi živeti život punim plućima!!!
I onda se ona pita – zašto njena porodica voli i uvažava mangupa?
Eh – ali nije magup Shogi. Mangup pravi rezove. Nema kod njega cile – mile. Jedno vreme – menjao točak. Neko vreme, donosio gorivo. Pa onda – sa Kokicinim tatom rešavao problem tamo nekog kvačila, čega li već.  Neko vreme, opet – uredno priključivao stojadinku na jugića sve dok varnice medju njima ne proradiše i poteraše juga kući. Onda je mangup prodao stojadinku i kupio njenog oca Suzu (nije ni čudo za suzu, uz takav ponos i diku od ćerke). Onda je nastupio revolt  akumulatora – u već ispričanoj storiji – otkazao je saradnju!!! I tu je mangup napravio rez.
Dobio je poziv telefonom na dati oglas u nekoj svaštari, koja još ni izašla nije. „Prodajete li vi Yuga“, čulo se sa druge strane. „Da, naravno (jedva čekam)“ glasio je odgovor. „Kada bi se mogao videti?“ „Evo već danas, čim stignemo kući“, zadovoljno kaže mangup.
yugicI tako je u neke predvečernje sate stiglo mnoštvo (čitaj petoro) ljudi, a svi u cilju promatranja sirotog jugića koji je svakakve priče doživeo i čuvao u sebi…Bacili se sa lampama na njega, pod njega, oko njega. Kokicu su izveli kao primer, tačnije dokaz da je auto njeno vlasništvo, a mangupov cilj njenog izvodjenja pred javnost bio je dokazati da je jugo vožen po principu – žena za volanom, što ga je trebalo bolje prodati! Jer, kako voze žene? Kljakavo, njakavo i bože me sačuvaj – pride i pažljivo! Kokica je klimala glavom u svom neznanju, bez mnogo glume odavala utisak zbunjenog ženskog stvora, koji, sreća pa je upaliti auto znao ali reči o nekom ganjanju i opterećivanju istog nije bilo. I tako se ljudi zagrejaše, tim pre što ga ta sosa sigurno nije mogla iznjakati. Počeše da se cenjkaju, dalje…počeše oni, nevešti kupci u susretu sa veštim trgovcem, hvaliti robu koju žele da kupe. Greška broj jedan. Tu se mangup očeliči, zadrža stav – oglas još ni izašao nije, ovaj će se auto sigurno dobro prodati, poče postavljati uslove, uvali im priču da ga je samo neko očešao na parkingu, a ono, Kokicina mama, žena za volanom, doživela udar iz sporedne ulice…vrata koje je pekarski auto poneo za sobom ni ne primetiše, tu i tamo koju rupicu u limu, ali kažu kupci, pa on nije morao, nije to strašno, sve se to da popraviti. Mangup će na to „Vidite ljudi, sa ovim autom znate na čemu ste, što popravite, znate da ste popravili. I onda znate šta imate!“. Mudro li zbori on!!! Vide ljudi, ozbiljan čovek, sa njime ćemo saradjivati. Reda radi rekoše kako će se još javiti i odoše kući. Koliko je vremena trebalo da stignu kući prodje, te mangupov telefon pozvoni ponovo. Glas sa one strane reče „Kada bi mogli da damo kaparu?“, „Može sad“ na to će mangup. I tako se oni veoma brzo i vratiše, sa parama u džepu, kao i sa željom da dobiju i komplet koji milicija traži prilikom kontrole i tako već to…E na to se već i Kokica morala bistro uključiti „Vidite, kada mene milicija zaustavi, ja im kažem, jojjjjj…ne znam šta imam od opreme, tamo je malo cirkus…ajmo zajedno pogledati. A kada im otvorim gepek, oni samo kažu…joj, izvolite saobraćajnu, dozvolu i mičite se da vas ne vidimo!!!“ Medjutim, ova njena upadica naravno nije prošla sa odobravanjem, pa su uz oštar vetar i dobru volju, mangup i Kokica zajedničkim snagama doveli u red gepek i prikupili sav potreban materijal. Sa suzom u oku, a mangup sa ključem od svoje Suze, oprostili su se od jugića i od tada je Kokica, nakon petnaest punih godina, postala voženo lice.

P.S: priča je iskarikirana – Kokica je želela da se Yugo proda iz čisto praktičnih razloga, kako bi uživala u mangupovoj vožnji svakodnevno i imala osećaj da je lepo da te neko ne zaboravi pokupiti sa posla.

24 thoughts on “Pravi mangup Kokicinog Yuga hvali

  1. E da je tako, tako je.
    Nego da, ne spomenu bravicu na vratima , pozadinsko svetlo na kontrolnoj tabli, desni prednji zmigavac. Ma ima tu svacega, da su se upecali jesu. Nego bodrimo se mi: „Za nedelju dana bi otpao tocak, crkao (moram priznat odlican motor!) itd…. Dobro je sto je ovako.“ 🙂
    I tako. Strpali smo deo Yuga u gebek Suze i od danas se vozimo na gas :).

    1. 😥 Kokica se u svojoj tuzi svega toga nije ni setila,…a i morala ti je ostaviti malo prostora da dodaš i ti svoj doprinos priči. Da…bilo je zanimljivo dok se mangup vozio sa kupcem i kada su stigli, morao je zamoliti Kokicu da mu kao pravom gospodin – čoveku otvori vrata. Što se tiče pozadinskog svetla na kotrolnoj tabli i njegovog nerada, kaže kupac „uf…sad se to sve mora skidati, pa praviti“…kaže mangup samouvereno „…ma ne, to samo ovaj mali deo…“ ni nemajući pojma šta i kako, gde i kome :namig: Da…a ono desni žmigavac što piči sto na sat, manje više, verovatno prednji ili zadnji ne radi 🙂 šta, ko da je to bitno… :yahoo: :dim:

      1. Eh da…da dodam, izuzetno mi je milo em drago da vozamo komad juga u vidu rezervoara i sitnih dodataka u gepeku Suze. Tako će uspomena uvek ostati :suze: :heart: :

  2. E, da, malo morgen! Da nisu možda hteli da im i otpevate jednu numeru od pavarotija ali u duetu! Ma, ti kupci su djubrad! Samo nešto zanovetaju! I mi smo našeg jugića prodali pre jedno tri godine. Mima ga je dokrajčila, ali mu i nije puno trebalo! Prebolećeš ga Kokice i sigurno je lepo kada Mangup dodje po tebe na posao, pa se cmoknete, čim udješ u auto! :wacko:

    1. Hehe, lepo Dudo, lepo, nego šta! Jes da mi se malo smrznu prsti dok on stigne, ali postigli smo sporazum na njegovu inicijativu – ja čekam u kancelariji (kao radim duže) dok me on ne cimne :heart: i ondak begam tek napolje :namig: Iskreno, volela sam tog jugića ali je mnogo bre trebalo da se uloži u njega da dodje na svoje :wacko: Tako da je ovo ipak super potez :yes:

    1. Vidi, Breskvice, malih crnaca sigurno nije bilo :yahoo: ali lopti, reketa, autića, kutija za baciti, boca za baciti, kesa, rolera, lišća, mislim da je tamo bio i rezervoar za gas ali da se nije video…kako da ti kažem, izdaje me polako sećanje na njega :namig:

      1. Hat bila je i jedna kesa smeca , nameski za smece, koju sam iz stojadina prebacio u yugo kad sam stojadina predao kupcu. To od onda tamo stoji nismo izbacili. :crveni:

  3. Prošle godine smo i mi prodali našu „osmicu“ i prebolesmo je nekako 😥 tek kada smo kupili drugi auto. :yahoo: Želim ti da što pre kupiš drugi, bolji, lepši :namig:

    1. Charolijo, ovo je na duge staze. Ostaje nam kadett, koji sasvim ok služi. Realno, nije baš da možemo priuštiti luksuz da svako svojim autom piči na posao :frka: :good:

Leave a Reply to SanjaKokica Cancel reply

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.