Grupnjak kod zubarke i sram vas bilo za asocijacije!!! :)

…da ne kažem…grupno okupljanje kod zubara…deluje manje uzbudljivo. A da je bilo uzbudljivo, e vala jeste. Ne znam da li se neko seća, ja se sećam, ali ne znam baš tačno odakle, Porodice Tarana? Nekada su oni, kada kažem nekada mislim ono nekada, davno nekada, nekada dok sam još imala baku i dedu i dok sam sa nekih tri godine odlazila u trafiku i tražila novine na ime Halužan, odložene uredno u fah za mog dedu, pokupila ih i zaradila od trafikoša (tako smo ga zvali) Bazoka žvaku, živeli sretno u nekoj od novina, sad da li Večernjim novinama, Večernjem listu, Sportu,…nemam pojma kojim. Bila je to…tako…zanimljiva porodica i ne znam šta se dan danas dešava sa njima. No svejedno, ako ne drugde, a ono, živi u nama, našoj porodici, svakako. Mislim, našoj široj porodici. Nije da smo njihova slika i prilika, tačnije, ne znam ni tačno šta nam je zajedničko, ali tako iz milošte tepamo sami sebi – Porodica Tarana. Roditelji, sestrini i mi…baš umemo biti zanimljivi, ali samo za neaktivne posmatrače, one što samo stoje i gledaju, a ne moraju da se priključe. Ko se priključi, taj je gotov. Za veke vekova, zapečaćen. Obeležen za ceo život. Osudjen na zauvek zagarantovano isplaniran i veoma gust red vožnje sa dozvoljenom izmenom u hodu.
Odlazak kod zubara – zakažeš i odeš. Ili…zakažeš detetu i odeš sa detetom. Ili odeš, predaš knjižicu, sedneš i čekaš u red. Slušaš doduše umilne zvuke zubne bušilice ali ko je još rekao da su zubari izmišljeni da bi nam život činili lepšim? Znači – to je kod nas izgledalo otprilike ovako:

•  višemesečno odlaganje da se detetu zaviri u usta i pogleda šta sve tamo možeš da pronadješ (greška mene  roditelja     majke, priznajem, ne znam da li mi se nešto prašta…)

•  najzad, sakupljanje hrabrosti da se ipak zaviri detetu u usta i gle čuda…bilo je šta i videti, a nešto je i falilo

•  falile su već postavljene „zvezdice“ u zubima, netragom su nestale – pojedene, verovatno

•  pojavio se novi zub, tik uz onaj mlečni, dosadni, što nikako da ispadne

•  imali smo inovacije u vidu novih kvarnih zubića

•  sve u svemu – pogled skoro ravan katastrofi

•  onda je mamu roditelja zaboleo stomak, skoro se skljokala od muke šta je dozvolila da se to izdešava u toj šupljini koju zovemo usta i kroz koju, navodno, ulazi zdravlje

•  slede, dalje, višednevni pregovori na temu – zubar i odlazak kod istog ili iste

•  sledi, dalje, ubedjivanje i obradjivanje, mito i korupcija, McDonalds angažovanje

•  uspeva

•  sestra zakuzuje odlazak kod zubarke, naravno, ne neke nepoznate, nećemo mi u dispanzer, tamo su rekli da deci prave zube i ako se deru, samo ih treba držati da se ne mrdaju, nego ćemo mi, ono…fensi, privatno, kod šogorove sestre, sa sve dvorištem i u kući…nema se, al može se

•  zakazivanje podrazumeva četiri komada dece, sestra i ja kao moralna podrška (kod mene je valjda sve u redu….sem…ali to sada nije važno) i to sve u 1 sat njenog vremena?!!!

•  javljamo se da ćemo kasniti, naravno, deca u školi i tako to, pet minuta tamo – vamo ….

•  uredno plaćanje parkinga sa razmakom izmedju dve poruke 20 minuta i dobitak na parkingu – pažljivo folirana kazna za parking – upecani baš u tom razmaku

•  sledi pregled…

Pranje zubijuMoja draga nećaka Lana došla je uz preduslov da prva udje kod zubarke, moj dragi nećak Ivor stigao je sa osmehom na licu jer on jedva čeka (?!!!) da ide kod Ildike (čitaj zubarke). Moja deca – hmmm, Deki dolazi jer je sretan što ćemo posle ići u pomenuti McDonalds, Boki bi opet, rado išao u McDonalds a da izbegne zubara. Seka – drhti od straha, ja – pa i ja se tresem od straha i ako neću morati ni sesti u stolicu.
Dakle, Lana zauzima prva položaj u onoj stolici gore – dole  sa sve reflektorom uprtim u facu kao da si na saslušanju, zubarka – istini za volju, divna mlada ženica sa četiri svoje devojčice kod kuće – što će reći…ima srca prema deci a i strpljenja komada mnogo. Otvorila je usta tek toliko da dozvoli da u njih poguraju sve što su mislile da uguraju, onda ih je lepo zatvorila bez namere da ih više otvori. Zubarka i sestrica uzimaju na jedvite jade, a skačući oko nje i zabavljajući je, ono što je njihovo, te Lana ponosno napušta stolicu – ona se izborila za svoje. Naravno, biće nove bitke. Umesto nje, uleće moja hrabra sestra. Velika je sada već, punih 39, čak je ni za ruku nije trebalo držati. Prolazi bez  suza. Zub doteran. Osmeh kao sa naslovnice. Dobila je nešto porculana na zub (zlatan zub više nije u modi). Na scenu stupa Deki. Iznenadjujuće hrabro seda u stolicu, zeva, priča sa zubarkom, pita hoće li boleti, ali hamburger mu trči pred očima i to ga čuva od straha. Ildika čak nije ni želela da ga odmah sastavi sa bušenjem zubića, medjutim, ovaj malac hoće, klima glavom (šta dete zna šta ga čeka)…buše one, tuširaju, pune, rekao je četiri puta po kratko A…i to je bilo to, slučaj završen. Deki gotov. Deki sa osmehom na licu. Zamolimo Ivora da se strpi i da pusti Borisa da on udje pre njega. Da napomenem, Boris je najstariji, trebao bi biti i najhrabriji…kad ono, kasnije saznajem (pošto sam ja čuvala Dekiju stražu, jel…) da je u nekoliko navrata želeo pobeći iz čekaonice sa izgovorima ne zna im se broj. Odem po njega, on…sav u suzama, crvenilo mu navrlo na lice, paničan izraz u očima i neće pa neće. Ali…jednom mora. A uz to, ženice su zaista bile divne. Seda momak, momčina sada već, drhti on, drhti i stolica sa njim. Suze mu se slivaju niz obraze, a zubarka…samo gleda i čudom se čudi. Ja – zemljo otvori se i progutaj me zajedno sa mojom sramotom i neodgovornošću izazvanom mojih strahom od zubara. No, polagacko, strah popušta i dogovor pada. Za nedelju dana – novi susret, pa ćemo malo zaštititi zube i uz to provući jednu popravku (on to ne zna, a neće možda ni skontati šta ga je snašlo…). I tako…Boki izlazi iz ordinacije nogicama koje posustaju od straha, treme, čega li već…Nakon toga – tuga velika. Vreme je isteklo. Ostade nam Ivor sav razočaran, tužan, nesretan. On nije bio kod zubarke. Jedva se miri sa činjenicom da je izostao iz tog doživljaja. Žalio se čak i tati njegovom, morali su ga tešiti i jedva da je suze obuzdao. A ja par sati pre toga rekoh Borisu – ako mi nadje nekoga ko voli zubara, ja ću mu medalju dati. Nisam ni svesna bila kakav se talenat (Ivor) krije u familiji.
Sve u svemu, McDonalds je pao svima (i onima koji se bušili nisu), Deki će se danas hvaliti u školi učiteljici kako je bio hrabar i popravio zubić, a Boki je jutros izjavio da se više ne boji tako jako zubarke, pogotovo što je obećala da neće morati dobiti inekciju. Dete moje?!!! Ne mogu da verujem. Znači…ja im ni u ordinaciju ne bi ušla a da mi onako sa vrata još, kao pikado, ne zapucaju inekciju u desni, pa nek posle rade što hoće…

22 thoughts on “Grupnjak kod zubarke i sram vas bilo za asocijacije!!! :)

  1. Mrzim zubare. Ne samo što je neprijatno to bušenje, pljuvanje…
    nego me nervira i taj moj zubar, samo priča o nekim jahtama, odmorima, a za pola sata ti uzme 5000… Otimačina :maul:

  2. Ufff Breskvice, šta ti radi tih pola sata kada mazne pet hiljadarki?!!! :maul: Mamicu im njihovu da bezobrazni jedni, da ih sram bude i biva :namig: Jadnik, mora se voziti jahtom, siroma, još ga i žalim… :doh: Odemo tamo da nas namuče i još im platimo za to! Pa ko je tu lud? :irre:

  3. Sećam se nekada davno boli me zub, i onda drugovi kažu Zub neka jede g…. važno je da si ti dobro :whistle: Što se klinaca tiče, u početku ih nositi kod zubara svaka tri meseca, da se navikne dete bre :bravo: A Ivor je bez sumnje junak nad junacima :good:

  4. Ivor – jedno od svetskih čuda :namig: Svaka mu čast, ja to još nisam doživela :yes: Znači, mali je faca B-) No, mene je i Deki oduševio…nisam očekivala da će tako mirno proći. Sve u svemu, ako izuzmemo kaznu za parking, ova zubarka obećava manje stresova :good:

  5. Svaka čast na zubarskom grupnjaku. I ja se spremam na remont postojećih, svojih i „njihovih“. Čekam vezu da me sprovede u dom zdravlja. Ima jedna divna zubarka, a ja penzoš sa „trajnom“ zdravstvenom, biće jeftinije, kažu! Pa da, videćemo! A, sto ti rekla Kokice, ja sa vrata vičem SAMO PRVO DAJTE ANESTEZIJU, ALI, POŠTO ME I ONA BOLI, JEL MOŽE MALO GELA OD MALINE NA TO MESTO, GDE ĆE DA ME BODE BOCA? Eto, tako izgleda debil, navučen straha od zubara, od malih nogu! Čestitam vam! :yes:

  6. Ništa gore nema nego kada se u detinjstvu čovek „navata“ straha od zubara. Kada sam bila mala imala sam loše zube, tako da su me zubari namučili i kad samo pomislim smrznem se. :wacko:

    Srećom sada postoje privatnici koje vrlo rado platim i nije mi toliki problem, jer zaista imam odličnog, dobrog, nežnog zubara. Deca za sada imaju odlične zube, a ne smem ni da pomislim koja bi to tek zajebancija bila. Marko neće ni kod frizera da ide, a za zubara onda da i ne govorim.

  7. Znači Dudo, mi prvo na zid, kao na streljanje, može i bez poveza preko očiju, onda naredba: ZEVAJ, MAŽI, BODI…pa onda predjite na zube, da ne kažem…na stvar :namig: Ili samo jedno kratko i jasno :maul:

  8. Charolijo, da znaš, imali smo mi u društvu, kumov sin…i takve pacijente koji su vrištali od straha od makaza. Šišanje je na kraju obavljala moja mama, okupana u znoju, viseći preko kuhinjskog stola da bi ga dohvatili. A imao je dve palme na glavi i nikako nije izgledalo ni da mu se pusti kosa :wacko: Slažem se sa tobom za onaj nahvatani strah u detinjstvu, jako bih želela da to izbegnem. Verujem, nisu ni meni moj nabili jer su hteli, nego bre oni zubari u dispanzerima…pa to ti je bila živa katastrofa. Parola – mora da boli da znam da sam došao do zdravog dela (i onda još malo burgija po tom istom – zdravom delu) :irre:

  9. E, kokice, mene uvek nervira kad dodjem on kuka kako radi ceo dan, a jahte i krstarenja, to je normalno. A naplaćuje- uši otpadaju. Jeste on dobar i sve to, ali me nervira. Kažem mu „popravi mi jedan zub, jedan po jedan“ on mi popravi dva. Stavi dve trunčice plombi i kaže „bilo mi zgodno i drugi odma da sredim, pa ti plati za jedan ako sad nemaš pare… I tako svaki put. I pet po pet, od njega bankrot postaneš. :maul: :yahoo: :beg:

  10. I ja ću uskoro na streljanu! Mada, polako se već pripremam psihički i mantram: MA ZNAŠ DA TE NEĆE BOLETI, STO POSTO! IMAJU SVE SAVREMENO, ANESTEZIJE, DIVNE BUŠILICE, GEL OD MALINE, NE BOJ SE ZENO! 🙂 :bravo:

  11. Moram Kokice, jer ću suprotnom zabadati sopstvene nokte u dlanove ili u njegove rukohvate, a to tek boli! Ovako, pripremljena odem i ne ćutim! Ako boli, neću da otvorim usta dok ne dobijem još malo „doze“. A gel od malina dobijaju deca pre anestezije. Raspitaj se samo, pa možeš i ti, samo TRAŽI! :plez:

  12. Di ćemo se ljutiti :namig: baš se lepo bekelji, jedva sam čekala da ga nadjemo, često bih se rado izbekeljila, ali nisam imala sa čime :plez: Ono za maline…dobijao moj stariji sin, ali sada je odjednom postao fonjator, a nije bio. I iskreno, ja sam jednu anesteziju drmnula i pre nego što su deca išla, inače bih se strovalila tamo od straha i ako im ja ni zinuti nisam morala!!! :neeeee:

Leave a Reply to Reminder Cancel reply

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.