Blogovanje ili u slobodnoj izvedbi pametovanje, zezanje i tugovanje on – line, bez krajnjih namera da ispadnemo ( ne znam odakle ) zaista i pametni :)

Blog boardKratko i jasno pitanje šta je blogovanje i šta će mi to? Da li se to jede, pije i kakve ja koristi imam od toga? Dakle, za početak, niti se jede, niti se pije, a koristi? Hmmm, ako očekujemo materijalno se isprsiti i ogrebati tim putem, onda odmah, ajd zdravo, tu nema života u tom smeru. Možda, jednom…ako nekom podje od ruke da zapliva u neke profesionalnije vode…Ali ovako, amaterski, naivno i iz hobija – tu je čisto zabave radi, druženja radi, razmene mišljenja radi, po koje kritike, po koje pohvale, po kojeg smajlija na ekranu….
Dakle, pitanje je bilo – šta je blogovanje? Da li sada da linkujem nekog na tu temu (što je u blogovanju veoma fer i u redu – ne mažnjavati tudje postove, eventualno se pozivati direktnim linkom na iste ili makar citiranjem…mada i to baš ne zadovoljava korektan odnos, ali prolazi…) ili da pokušam nekako to dočarati?
Neću se  niti okačiti, linkovati, vezivati…šta li već…niti ću citirati, (u stvari, linkovati ipak hoću) niti izvoditi prazne definicije pomenute teme, blogovanja. Istorijat blogovanja, izem li ga, koga zanima, neka malo gugluje (opet, po Vuku, jel…). Mene mnogo i ne zanima. Navodno je krenulo kao on-line dnevnik…ono što je bilo štampano kao Dnevnik Ane Frank,  pa ko je bio uporan isčitao je sve, ko nije (kao ja) pročitao je po koji red, pa odustao. Šteta papira, što se mene tiče, u današnje vreme.  Krenulo je tako…a završilo ko zna kako. Nadalje, nemam sada nameru nešto nabrajati moguće teme o kojima razglabaju blogovi, jer razglabaju o svemu i svačemu…jel…svi imamo različita interesovanja, različita zanimanja pa shodno tome, odabiramo i šta ćemo čitati i o čemu ćemo pisati.
BlogovanjeIz mog ugla gledišta, blogovanje je on-line piskaranje onoga što ti je trenutno na pameti. To mogu biti biseri mudrosti mene nemudre ili neki ispadi u toku dana, nedelje, neki kojih se sećamo, napisani na samo nama, svojstven način. Mislim da je blogovanje odraz naše ličnosti, našeg života (da ponovim – pričam o ovoj temi iz svog ugla gledišta – jer to je sloboda blogovanja (ne znam da li ovako nešto postoji, ali evo ja je sada imam)) našeg načina razmišljanja, našeg ličnog stava. Takodje, može biti i odraz našeg dobrog raspoloženja koje želimo podeliti sa nekim, pa ubaciti po koji fazon, vic, zanimljiv snimak, dobru pesmu…Sve je dozvoljeno (sem golotinje koja navodi na blud i surovo je skinu sa youtube-a i pošalju ti upozorenje), jer to je vaš blog. Vaše mesto za pisanje, vaše mesto za protest ako imate zašto da protestvujete, vaše mesto za pohvalu ako imate šta da pohvalite. Nije bauk, nije tabu, nije teško niti komplikovano. Malo osnovnog znanja ponašanja i kulture sa računarima (pošto je to je li…neki vid društvenog života) i svako može imati svoj blog.
Dakle, prvi korak, otvoriti svoj blog…nije težak. Taj prvi korak – napravićemo mi za vas (all free of charge 😉 ), ako želite da vas pridržimo, da ne padnete. Mesto za vaš blog je stranica otvorena upravo u tom cilju.
Vaša je sledeća briga – o čemu pisati? Ko će me čitati? I šta ako se nekome ne dopadne to o čemu pišem? Šta ako me neko iskritikuje?
Kao prvo – uvek se može izbrisati učinjeno. Prva dobra stvar. Druga dobra stvar – a zašto bismo išta brisali? Zašto ne bismo ostavili kao trag i podsetnik da u neko kasnije vreme, provirivši u arhivu učinjenog, primetimo način razmišljanja pre i posle, promene na nama samima koje nam je vreme donelo. Zašto dalje – ne bismo podelili ono lepo što osećamo sa nama dragim ljudima? Jednostavno – napišemo post (članak u blogu) i šerujemo (Vuk) ga sa prijateljima, što imejlom (Vuk), što fejsbukom (Vuk), što već čime nam na pamet padne…Kasnije, kada ih malo uputimo na naše postojanje, oni koje zanima šta imamo da kažemo i sami će se setiti doći na našu – vašu stranu i pogledati šta ste ovih dana napravili, naradili, pokvarili…
Da li smo nesigurni i dalje u to – šta ćemo sa time? Verovatno da da…ali…valja probiti led, posle ide sve kao podmazano. Kao dobro ulje za uklizavanje stižu i komentari prijatelja, familije, nepoznatih kritičara 😉  i naravno, kolega blogera, što iskusnijih, što manje iskusnih i svi su poželjni i oni loši i oni dobri i oni šaljivi, jer svaki je komentar u neku svrhu…iz svakog se komentara može doneti zaključak o postu, o komentatoru, o autoru posta, o mnogo čemu još.
Negativno u blogovanju? Ma ne postoji tako nešto ( 😳 ). Ako i postoji, otkrićete sami kada otpočnete blogovati…(opaka ovisnost – da ipak upozorim na vreme!!!).

37 thoughts on “Blogovanje ili u slobodnoj izvedbi pametovanje, zezanje i tugovanje on – line, bez krajnjih namera da ispadnemo ( ne znam odakle ) zaista i pametni :)

  1. Vidi, neki priznaju neki ne, najnormalnija je stvar da imamo želju da nas čitaju (u ovom konkretnom slučaju), kanda smo društvena bića; i još da dodam da sam ja sam sebi urednik, a oni su mi već odavno dosadili

  2. Stevo, ako si ti sam sebi urednik, a oni su ti već odavno dosadili, ta nisi valjda dosadio sam sebi? Šalu na stranu, dobro je u blogovanju, što sam biraš šta objavljuješ, slažemo se

  3. Breskvice, ovaj put ću se morati složiti samo sa ovim poslednjim što si rekla . Za ovo ostalo, tipa samo ubijanje zjala i razbibriga…ne bih tako rekla, jer se kroz blogovanje, verujem, može doći i do korisnih razmena informacija, prikazivanja svetu nečega što mislimo da je zanimljivo i vredno. Ja barem ne smatram ni za šta što sam napisala da je bilo hvatanje praznog vetra…Takodje, ne bih ni čitala isključivo zato da čitam nešto što je samo za ubijanje vremena…onda bih čitala skandal

  4. Meni je prava uzivancija provoditi vreme na blogovima. Volim i da piskaram, a, koliko vidim, uvek ima nekog da čita ono sto sam napisala. Po nekad je to nešto interesantno, po nekad nije, ali je izašlo iz mene, kao potreba da kažem, ili razonodim ili, prosto, da mi bude lakše! Malo u zivotu radimo onoga što baš volimo. Više je onoga „sto moramo“, pa s toga, ovde VOLEM I IZ TOG RAZLOGA BITIŠEM! A kada hoću da ubivam vreme, čitam SKANDAL, GLORIJU, gledam VB, farmu, i to od svega po malo, jer nemam vremena od blogovanja! 🙂 Lepo si ti sve to napisala i objasnila, onima, koji te čitaju prvi put! 🙂

  5. Dudo otprilike tako. Što se tiče tvog pisanija, ja ga zaista uvek sa zanimanjem čitam, jer uvek imaš i neku provalu, da je kakva tema u pitanju. Dopadaju mi se i tvoje priče o porodici, … uvek se nadje ponešto zanimljivo. E sada, mi smo se tu nekako ogradili nas nekoliko, pa ti imaš svoju grupicu koju pratiš, pa Stevo ima svoju grupu koju prati 😉 i svi tako redom…Da je više vremena, videli bismo koliko zanimljivih, edukativnih, i ko zna kakvih još blogova ima…Ali dok ne dodjemo do dodatnih 2-3-5 sati vremena, lepo nam je da se ovako družimo i ponešto novo saznamo ili naučimo.

  6. Da blog nije već izmišljen trebalo bi ga pod hitno izmisliti
    Ovo sam rekao sa aspekta čoveka koji ima potrebu za pisanjem i koji jedino normalno može da funkcioniše ako piše. Ja to nazivam prokletstvom pisanja. Dok nisam krenuo sa blogom, pisao sam, objavljivao knjige, ali malo njih je imalo priliku to da čita. Ovako sa blogom mogućnosti su mnogo veće.

  7. …i troškovi su mnogo manji Nisam baš toliko naviknuta na pisanje, najčešće sam ranije pisala samo kada sam tužna, nezadovoljna ili kada sam želela nešto reći, a to nisam smela na glas izgovoriti. Ovako – blog mi je dobar trening, pri tome nailazimo i na neke odgovore u vidu komentara, pa makar blagu sliku o onome što sam napisala dobijam. Inače, napisala sam, zatvorila tu stranu rokovnika, ili negde snimila .doc i to bi bilo to. Mangup je otpočeo blog, ja sam se prvo mislila šta hoće sa tim, da bih sada, sa uživanjem provodila vreme na istom, osećajući ga kao nekom neobjavljenom, a opet svakome vidljivom knjigom

  8. Sanja, u pravu si, to o odredjenim grupama koji prate odredjene blogove. Meni je zao sto ne mogu više blogova da čitam i komentarišem. Po neke zaboravim, pa ne idem danima, onda ih se odjednom setim, pa nastavim. Nemam toliko vremena, kao, uostalom i većina nas. Pronašli smo jedni druge, to je najvažnije i da nam je lepo!

  9. Kokice, ja baš nekad znam da budem totalitarna :whistle:
    Nisam baš mislila da vredjam naše blogere, ne mislim da se tu nema šta pametno pročitati… samo sam naglasila da ja previše vremena trošim ni sama ne znam kako na raznim blogovima (ne samo ovde) i kad se okrenem – gde si bio -nigde, šta si radio- ništa 🙂
    Ako bi uspela da iskontrolišem vreme koje trošim… bilo bi korisno… Svaki slobodan trenutak ja sam za monitorom, već ne vidim dobro 🙂

  10. Dudo, možeš glasati na zvezdice i ispod posta i ispod komentara, koliko ćeš nam zvezdica dati, zavisi od toga koliko smo ti zvezdani 😉 Takodje…dodali smo i prst gore i prst dole, pa ili ćeš ga dići uvis za nas, ili ćeš ga obesiti dole, kao jedno veliko buuuuaaaaaa :wacko: B-) Eto…tako nekako :yes: Obrati pažnju kod tebe, turila sam te jako zvezdanu sa sve prstom gore :yes:

  11. AAAA Breskvice, sory…nismo se razumeli, a pravo da ti kažem, odgovarala sam ti i u momentu nekog mog ludila i neke svadjice u kancelariji, pa onda baš nisam uračunljiva….a to se kod nas s vremena na vreme i dešava :wacko: :wacko: :wacko: Šta ćeš…žene 😉 To je istina, da bi isčitao sve za šta se zalepiš da te zanima, moraš se odreći (na neki način) dobrog dela vremena, koje bi, istini za volju, mogao i praktičnije potrošiti. Ali, ne možemo baš uvek biti praktični, treba malo vremena i vetru pokloniti :good: Sad smo se skontale :yes:

  12. Dudo, nisi ti tupiska… 😉 Vreme ti odmerava toliko da imaš 3-4 minuta kada pustiš komentar da vidiš da si nešto gadno sjbla pa da to edituješ, iliti ispraviš što se ispraviti može :yes: A u svakom se komentaru i postu pojave se sive zvezdice preko kojiš ako vučeš mišića malo crvene. Pa ako hoćeš da nam daš keca, ti vuci samo da jedna pocrveni, klikneš na nju, pa onda požuti. I onda smo rdjavi djaci 😉 A kod onih gore dole prstića imaš rating koji ide prema brojevima, što više + brojeva, to bolje….ali…nije to sve ni važno, važno je da smo tu B-)

  13. Pišem ceo život, a blog sam napravila u svojoj trećoj trudnoći. Ne može se reći da mi je baš bilo dosadno i da nisam imala šta da radim, pored drugo dvoje dece, ali noć je oduvek bila moja, tako da sam imala vremena, kao i sada. Uglavnom noću. B-)

    Zavolela sam svoj mali kutak, a pri tom i dosta drugih blogova koje sam počela da čitam. Sada se više i ne pitam čemu sve to, važno je da je nama dobro i zanimljivo, sve ostalo nema veze. 😉

  14. Sad čitam obuku koju si Dudi napisala…Nisam uopšte obratila pažnju ni na zvezdice ni na prstiće … Moraću kod očnog uskoro.
    Čarolija je u pravu, ko zna zašto je to dobro, a nije ni važno, važno je da je nama lepo :mail: :whistle:

  15. Charolija, Breskvice…baš tako…ponekada treba samo raditi to što prija i ne pitati se kakvo dobro od toga :good: :good: Ja…da ne pričam u mangupovo ime…ne blogujem dugo, ali mi se mnogo dopada. Noć mi nekako ne dotekne za pisanje, pa vas tako uskratim 😉 za mnogo ideja koje mi padaju na pamet…ali, bice vremena. Ceo gornji tekst je nekako više namenjen onima koji navraćaju kod nas, nemaju blog i boje se toga a komentara još više B-)
    E da…Breskvice, ako misliš da ti trebaju djozluci B-) odmah da ih nabaciš 😉

  16. To su vam sleteli „mali zeleni“ Mangupe? Da nisu neki „trojanci“ 🙂 Sanja, hvala ti na objašnjenju, ja ću da pičim po zvezdicama, to mi je najjednostavnije (valda sam ukapirala)! :scratch: :irre:

Leave a Reply to Sanja Cancel reply

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.