Eto nama i 1. septembra

Onako u žurbi poletesmo iz zgrade…ta nećemo valjda odmah prvi dan da zakasnimo u školu. Ono moje, starije dete…prevalio prvu deceniju, otišao jutros u školu da se što pre vrati…samo je pogrešio smenu. Ništa novo. Sreća pa je u dobru školu otišao. Moglo je, je li, i gore da bude. Poneli i cvećku što što nam u uputstvu za polazak u prvi razred osnovne škole ostaviše….da je neguje i pazi, dok odrasta uz knjige i sveske, uz učitelje i nastavnike, odmore i časove. Poneli, nego šta…trebalo je navodno neku iz kuće, stana, šta li već…a mi, nije baš da smo mnogo zeleni ovih dana. Pa pošto „ne imali smo“ kod kuće biljku, nabavili je u radnji. Da budem iskrena (a žao mi je što je nisam fotkala) sve mi nešto bilo žao da je pošaljem, kako mi se dopala. Čak je i mališa bio spreman da je žrtvuje za neki bodljikavi kaktus…Ali jok, nećemo da ureknemo. Što je namenjeno i gde je namenjeno, tamo i ide.

Jurišamo tako nas dvoje, opremljeni, što praznom školskom torbom (čekamo besplatne udžbenike, jel…), što cvećkom, što….ajojjjjj!!! Pametna mamuskara je zaboravila fotoaparat za ovako važnu priliku. Sad nema povratka, ako se vraćamo i to je maler. Imamo telefon i samim time i nekoliko fotografija veoma sumnjivog kvaliteta. No nije to sada fotografska izložba, niti dokazivanje mamine (ne)veštine, nego momenat mladog momka, važan u životu, sada koliko, toga ni on sam nije svestan. Neki kažu, najlepše je djačko doba, iskreno, meni baš i nije….Uvek sam bila na tapeti (ne ukrasnoj, naravno). Bilo je tu od zubate, do iksnogaške, do daskače, pa da ne redjam dalje, pozavideli mi svi pesnici ovoga sveta na broju epiteta koje bih uz svoje ime uspela da uguram. U tom našem jurišanju, prepoznajemo i ostale djake koji tek sada otvaraju vrata škole, po istom lepršanju biljkica na vetru, po torbi koja odjekuje šupljikavošću, a ipak je teška….

Stižemo u školu, svi su nasmejani, nema vike, nema jurcanja po hodnicima, pomislio bi čovek, gde su sva normalna deca nestala?!!! Pa zar škola nije jurišanje po hodnicima, nadvikivanje učitelja i djaka, škripanje table, traženje sa časa da se ide u Weseli Centar, gde je neophodno zadržati se više od uobičajenog….Eh, taj deo smo odmah odradili. Prvi susret sa školom i pedagogom,…izvinite, mi bismo morali obaviti…ono, možete li nam reći gde je….E posle toga, možemo na priredbu. Priredba u čast mališana priredjena od strane malo većih mališana. Prvi čas, prvo zvono i … PUNA KESA KNJIGA!!!! Neće biti teže od 3kg ili već tako nešto. Dada, kako da ne, čak je i direktorica zamolila da odmah priskočimo deci u pomoć kada izadju sa časa, jer su knjige, jel, poteške, pa da im pomognemo…Navukli su fluorescentne prsluke, narukvice, sve da ih sačuva na putu od škole do kuće.

Jesmo li sretni? Jesmo, naravski 😉 ali malac još pojma nema šta ga  čeka, pa valjda zato 😉 Knjige…lepe, nema šta. Besplatne – videćemo, za sada jesu. Prvi je roditeljski večeras, pa čućemo, bićemo obavešteni. Ako trebali brisati na kraju godine – ja ću nekoga u top da stavim i dobrovoljno se javljam odmah da ih plaćam na rate. Brisati me mrzelo i kada sam ja u školu išla….(mrzelo me je doduše i pisati, ali ni je to sada važno). Utisak – ekstra! Već iz iskustva starijeg deteta, mnogo mi se dopada škola u koju smo dete upisali. Radujem se da mogu reći, nemam ni jedan valjan razlog popljuvati učitelje i ostale prosvetne radnike, psihologe, pedagoge, direktore i sve koji doprinose vaspitanju naše dece, kako je to ovih dana u modi. Nadam se samo snazi učiteljice kod koje je moje sitno detence dospelo, trebaće joj. Tvrdoglavosti mu ne manjka, ali zato ima i šarmerski osmeh…možda mu to malkice pripomogne 🙂

9 thoughts on “Eto nama i 1. septembra

  1. Pa ondak srećno njemusrećno tebii srećno Vama a onom sinu koji već ima dekadu života za sobom poručujem da veže čvor na maramici, bez obzira što će kasnije zaboraviti zašto je vezao čvor

  2. e grande, ova ti je dobra! Hvala na čestitkicama, biće nama srećno za jedno mesec dana kada krenu domaći zadaci…Prava je istina, što se čvorova tiče, blagu je rasejanost mogao i od mame pokupiti

  3. Srećno vam bilo svima, jer pored svega za školovanje je sreća najpotrebnija. Polazak u školu je poseban dan i ako malci nisu ni svesni šta ih sve čeka. Uh kako samo leti vreme, mi smo danas u četvrti razred krenuli.

  4. Ih,…i mi (onaj što je razmenio drugu deceniju ). Al sve mi se čini, ja imam veću tremu nego oni!!! Prebrodila sam čak i prvi roditeljski i tema besplatnih udžbenika ostade otvorena. Rekoh…vidimo se na kraju godine na kolektivnom brisanju knjiga i odvijanju ušiju Žurka, žurka Puno sreće i vama u četvrtom, to su sada već ozbiljni koraci

  5. Hvala Veshtichanstvena. jedino moram da primetim, lepši je deci, nego roditeljima Muka me hvata od pripremanja sendviča, vode za poneti, kupiovoonopajošiovo, bacanje pogleda u sveske u potrezi za kućicama i žandarmerisanja po pitanju uradjenih zadataka Mrndj….JEDVA ČEKAM RASPUST!!!

Leave a Reply to veshtichanstvena Cancel reply

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.