Ono što dolazi posle…

DekiNovi radni dan je na pomolu. Peti za redom od povratka u stvarnost. Sad…ne bih rekla surovu, jer kao što se kaže, hvala dragom bogu imam gde doći raditi, a pre toga, imala sam priliku biti na godišnjem odmoru čitave tri nedelje. Istini za volju, u uslovima koje život danas pruža, to i nije nešto što po prirodi stvari sleduje zaposlenim ljudima ovog užurbanog vremena. Nekima ni ne sleduje odmor (nekima, doduše, čak ni redovna plata ne sleduje), uz razna opravdanja, ako opravdanja za to postoje. Neki svoj godišnji odrade pre nego što odu na isti, a i nakon što se vrate sa istog, pa se posle čovek zamisli, trebao je njemu uopšte taj godišnji?!
Sad…kako da vam kažem…naravno da je trebao!!! I naravno da ga je trebalo što pametnije iskoristiti!!! Opet, relativno šta je kome najbolje, dobre domaćice i žene za svaku pohvalu bi prvu nedelju iskoristile za spremanje kuće, izlizivanje parketa, tepiha, prozora, ćoškova, tavana, podruma, polica, ormana…Drugu bi nedelju iskoristile za ostavljanje zimnice na sveže očišćene police i na rondzanje na kišu, jer joj je uneredila prozore, a tek ih je oprala….Treću bi nedelju iskoristile za odmor od naporne dve nedelje i pripremu za nove radne pohode….
Dakle, ja to poštujem i sa stidom i sramom da me sram bude, mama me moja nije tako učila….ja se teško uspevam uklopiti u to društvance. Nije da sam baš i pokušavala, jako i nadasve mnogo se trudila, ali kad ne ide, onda i pre nego što počneš znaš da ne ide…
Sve u svemu, mi smo to nekako drugačije zamislili. Punih 18 dana na moru!!! Ko brine za špajz (ni nemam ga, hvala bogu), prozore da sam oprala već bi se odavno ponovo uprašili, spremanje, izem li ga, neće nigde pobeći, ali more, slana voda, sunce, putovanje, sad ili…sad…ne bih baš rekla nikad….
I tako…bilo, prošlo i nadam se ponovo došlo, makar sledeće godine, kad ranije ne može. Dakle, sigurno smo kući već nekih nedelju dana, a ja još ni dva slova o tome kako nam je bilo nisam sastavila. Pričamo tako na tu temu, pa nešto kontamo, šta reći? Bilo nam je lepo? Bilo nam je prelepo? Dobro smo se odmorili? Mnogo smo plivali? Uživali sa decom? Obilazili okolinu i okolne gradiće? Proveli prijatne trenutke sa najdražima? Malo trošili novaca? Lizali mnogo sladoleda? Šetali se uz obalu mora i kraj mnoštva jahti uparkiranih? Bili opušteni, ne razmišljajući o poslu, i problemima kojih se uvek nadje?
U razgovoru i razmišljanju na tu temu nastaje pitanje – podeliti ili ne lepa osećanja, uspomene i emocije sa ljudima koji nisu bili deo istih? Odavno sam prestalna nasilno prepričavati dešavanja u porodici, osećaje prema svojoj deci i ljudima koji su mi dragi. Shvatila sam da moje suze ili moj osmeh nailaze na zid nakon što reči predju preko usana. Nije da jako zaboli taj udarac, ali i ne prija, jer kao da pokušava oslabiti sve ono, što srce oseća.
Pa tako, eto u par redova i nadam se nenametljivo, spomenuh kako nam je bilo. Ko je rad slušati i čitati, zadovoljiće ga i ti redovi, jer govore malo, a ipak sasvim dovoljno.
Ono što nakon toga dolazi, jeste povratak u dane sa redom vožnje radnim danima od 816 h, boravkom kod kuće najranije od 16.30h, vremena za porodicu komada veoma malo…čekanje vikenda (sreća ko ga ima) i prelistavanje fotografija u slobodno vreme, kao podsećanja na dane koje vredi  iznova čekati.
Naravno, podelićemo sa vama još po neku fotkicu…

5 thoughts on “Ono što dolazi posle…

  1. Lepo si sve ovo napisala i šta reći? Bilo pa prošlo Ali ja sam taj koji treba da piše o ovakvim stvarima Tri nedelje, bre! A sobara i sobaricu što ste ih poveli o njima ništa! Vozač? O njemu ništa! Luksuzni apartmani? Ništa! I sad, bilo Vam lepo, i posluzi, jelte?! Daj, Sanja! Daj sobarici, sobaru i vozaču da se malo odmore od leškarenja u Palma de Majorki! Di je to? Ne znam, čuo sam da takvo mesto postoji! Dakle, spremanje, pranje, glancanje… kad se svi odmore A ti, „Mangupe“, znam da bi sad da braniš sve Vas, ali ako je bilo snage da se na moru odmara, ondak par dana odmora kod kuće pa kome to može zasmetati. Treba svi baš ovako da se osećate Pozdravljam

  2. e Stevo…sobarica, vozač i ostalo, jesil nekada čuo za tri u jedan? E tako ti je nešto išlo kod nas, samo puta onoliko koliko odraslih i navodno zrelih osoba beše u društvu A nešto nismo ni sad navalili na sve te kućanske obaveze…ne da nam se, makar mišlju, vratiti iz te, za nas, Palma de Majorke!

  3. 🙂 , mangup nece nikoga da pravda , mangup zna kako je. Mangup odmara kad moze , kad mora da se radi onda se radi :(. Bitno je da smo tu na blogu sa Vama 🙂

  4. Mislim da je sve ok. Ako vam nisam poželeo dobrodošlicu onda dobro došli, i nadam se da vam još nedelju dana (ova sledeća nedelja) odmora kod kuće neće teško pasti Navali

Leave a Reply to stevo Cancel reply

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.