Kako sačuvati veče?

Šta znači biti nervozan kao ker? Nije li to malo nepravedno prema prijateljima nam našim najboljim? Sad je li to jako, izuzetno, najstvarno jako nervozno, ili uopšte nije nervozno?
Šta ja znam…vidjala sam svakakve…kerove. Najnervozniji su oni mali, što valjda nedostatak telesne mase nadoknadjuju visinskim arlaukanjem iz sveg glasa! Mislim da bih tu uvrstila čivauve (čivave, ili kako već). Tako da…danas bih se slobodno moglo družiti sa njima.
Slobodno nazovimo ovaj tekst agresivnim nastavkom na jučerašnji. Tada sam još bila opuštena i sretna u isčekivanju manguparije da se vrati. Nije to da sad da meni njegov mangupluk nešto kao nedostaje, nego…ono…galama mi je u glavi, mnogo mi se duša tuda smuca, razgovaram sa računarom…pa sam donela i drugi…kao, nije mi dosta ovaj jedan, nego da se umrežim, pa da se Kokica i Sanja lepo druže! I ova moja deca, mladi naraštaji…baš su me danas znali ostaviti i uputiti se kod oca im njihovog dragog što odluči nakon pet nedelja da navrati u Suboticu nam našu trulu (njegove reči, ja bih mu najradije u usta skočila za takvu izjavu!)
Da li nervozan kao ker znači imati nešto u grlu što te guši, al ne ono kao da je neko obmotao šake ti oko vrata, pa steže, nego ovo bre gura iznutra, pa hoće da izadje. I tako…izlazi u vidu ovih nasumično nalupanih slova, koja tako čine jedan užasan tekst napisan nekom panikom i strahom, koja nastaje kada ne krene sve onako kako smo to mi zamislili.
nenervozni pasNešto smo ovih dana provlačili kroz redove nedostatak vremena. Eto, ja ga sada, danas, imam. Eto, a ja sada, danas, ne znam šta bih sa njim.
Mogla bih krenuti od kućanskih obaveza komada mnogo, ali zaista se nikako ne uklapam dobro u šemu domaćica koje petkom zajaše na usisivač, pa kada i sjaše, uhvate krpu za prašinu u ruke, pa sa njom mlate po kući, dok ne izližu sav nameštaj. Pa posle, pošto su ga toliko izlizale, treba mu vratiti sjaj, pa onda razvale duvati Pronto po celoj kući, pa sve do parketa, pa se onda svi ostali sapliću po istom tom, klizavom parketu, ali šta ima veze…važno je da blista. Nije da ih ne obavljam, ponekada se uzbunim, pa uradim…ali dok mi mangup na tv ne napiše „obriši me“, ja ga i ne obrišem. Istina…možda malo zavrnem nosom (imam i čime, hvala na pitanju), ali što jes, jes…posle su svi snimci legalno nabavljenih serija sa interneta mnogo bolji i jasniji!
Mogla bih pozvati prijatelje koje dugo nisam čula, a još manje videla…ali sve mi je nešto i slušalica teška…nije da ne želim.
Mogla bih igrati igrice na računaru, dočepala sam ga se, dočepala sam se oba, doduše…al ne ide mi, nije mi gušt ovako, kada mi je sve na izvol´te.
Mogla bih raspaliti muziku do daske, ali lepša mi je tišina, a nervira me tišina.
Mogla bih pisati nešto pametno, ali ni to mi ne ide. Možda bolje da sam ćutala, barem tako kažu, ako nemaš šta pametno da kažeš, a ti onda ćuti.
Od svega što sam mogla, a nije mi se dalo, uzela sam pregledati fotografije iz naftalina, pošto se na Facebooku zakuvala simpatična žurkica na račun fotki moje drage sestre (čitaj lakumić) iz doba osnovne škole…pa sam nešto osećala grižu savesti (ne preterano jako izraženu) da se samo na njen račun smejemo. Od svega, dakle, odlučila sam odabrati par sočnih (ne XXX sočnih, takve ne bih mogla imati baš i da hoću, nedostaje mi glavnih atributa, a nekih imam viška), i odabrala sam jedno pedesetak takvih. Mislila sam da je to uži izbor. To me je dovelo do zaključka da sam veoma zanimljiva osoba za ismevanje, što bi, dakle, pružilo im povratnu satisfakciju za sve šale nanete na račun pomenute grupice iz osnovne škole ovekovečene na fotografiji sumnjivog kvaliteta.
Bilo je tu i nekih zafrkancija na račun gore pomenutog lakumića i metle, pa sve tako redom, i onda sam nabasala na jednu svoju, materijalni dokaz da jesam veštica. Jašim je sve u šesnaest i sedamnaest! E sad…to bi bilo lepo videti, ali džaba, džaba (toliko sam polupana da mi svira u glavi „Jer ti si zmija, a ja sam žaba, žaba….“), jadna je Kokica ostala kratke pameti, nekako sam još i pronašla žicu za prispojiti se uredjajem zvanim skener na utikač koji će mu dati malo strujice, ali šta dalje? Izem ti wireless skener i nedostatak wireless majstora u blizini!!! I tako, gledam ja skenera, on mene uopšte ne gleda, gledam onih pedeset fotografija iz užeg izbora, a one ništa…ćute, i izem li ti, što nisu izmislili digitalni fotoaparat već tamo neke osamdeset i druge…
Znači, polako mi presušuju ideje. Sklonila za početak jedan računar, sklonila fotografije koje nisu bile dovoljno sočne (jesu bile vrlo zanimljive…ali ne dovoljno), one dovoljno sočne ostavim negde na dohvat ruke, ako se u medjuvremenu prosvetlim kako da ih uguram u računar (dobro, šaraf znam odvrtiti ipa ih ugurati u onu kutiju, ali sumnjam da bi bile vidljive na facebooku…), sednem za preostali komp u dečijoj sobi…i šta sad?
Veče pre juče, da ne kažem preksinoć…sam tako pametno iskoristila…kao da mi nije dosta posla i excelića na istom, nego sam se tada upustila u ludu zabavu do pola dva izjutra praveći obračun neizmirenih obaveza jednog čoveka prema jednoj ženi, koji ništa zajedničko sem dece nemaju, a po osnovu potreba iste te, male dece (ni neću da izgovorim ime toga, toliko mi to muči život), malo u evrićima, malo dodavajući kursne razlike zbog prentih obaveza iz ranijeg perioda, pa sve do u 0,04 pare neslaganja nakon svih izvršenih provera…pa posle mislim se…čemu to? Utrošila dva sata, barem, da sve tačno izračunam, da ne zakinem ni sebe, a ni onu drugu stranu…pa opet…šta ću sa tim? Samo da gledam kako sam pametna (pucam od pameti) što sam to napravila, i kada se toga dovoljno nagledam, mogu lepo pozadinski deo kada zabraoni da obrišem.  Čak ni za to nije dobro, onaj fotokopir papir prilično je krut u te svrhe. Gledam, pa me i to nervira.
Sada već polako crpim sve mogućnosti, a znam šta će sutrašnji dan da donese…neko bolje raspoloženje i euforiju da se obave sve obaveze nastale današnjim nemanjem pojma šta sa vremenom, i onda ću opet, sutra, vikati kako nemam vremena ni za šta, a kamoli za opuštanje.
A lepo sam mogla samo knjigu koju čitam već najmanje četiri meseca,( jer zadnja tri i po je brzina čitanja otprilike rečenica na dan) da otvorim, pa koliko pročitam, pročitam…u najgorem bih slučaju zaspala uz nju…i probudila se sutra, oslobodjena neke napetosti današnjeg dana…ponovo isčekujući mangupariju da mi dodje ostaviti otisak stopala na dvd-plejeru (jes da u Vukovo vreme nije bilo istih…ali mislim da bi voleo da ovako bude napisano)…toliko…idem ipak otvoriti knjigu, ili gledati Eddy Murphyja u Policajcu sa Beverli brda…

8 thoughts on “Kako sačuvati veče?

  1. Daklem, imam par komentara: vezano za usisivac – vi ste gospoja neka moderna vistica kad jasete usisivac, a meni se rugate za moje prevozno sredstvo? Druga stvar, sto mi je tesko priznati, upravo sam smestila moje slicice nazad u naftalin posto sam izdvojila nekoliko nameravavsi da svima koji su se dobro zabavljali na moj racun, priustim jos malo slicnog zadovoljstva. Za razliku od nekih, vec imam razradjenu teoriju o spajanju i ustekavanju skenera, lap topa, kompjutera, usisivaca i ostalih gore pomenutih spravica sa wireles majstorom i utikacom. Dakle, kao da smo seeeeeeeeeestre. Na zalost, ali moram priznati da smo bile u istom ormanu posli podne. Ajd idem jer mi neki tu iskacu od doli u nekim prozorima. Ka ka i gledajte nas sutra. Pokrecemo akciju GG.

  2. Ajde lakumiću, pozatvaraj te prozore, još ćeš se naladiti, pa slabo nama žurke a jbsm ako znam sta ti je akcija GG (mož sad bit glavu gore, gvn gore, neki rijaliti (opet Vuk)šou, biće da je to onih nekoliko pramenova plavih ipak preovladalo kod mene, pa ne klavirim. Hoćeš mi uz kaficu pojasniti fino i polako?

  3. ala tebi nedostaje sve sto ti smeta!!!! ovi dan ti se ceo sveo na onu (opet kao staru narodnu) oće piki-neće piki! Bar mi je drago da nisam jedini kome je tako prošao dan. 🙂 i da,to za slike i skener,tedoh ti reci,ko zna zašto je to dobro što nisi uspela to da pospajaš

  4. A ono DANAS je u stvari bilo JUČE, ako se ne varam. Meni ovi jučerašnji dani prodju za čas i onda se danas pitam zašto nisam uradio juče no, na kraju je sve jer kažem sebi uradiću sutra Da l’ ima naravoučenije iz svega ovoga neka svako zaključi kako mu volja. U svakom slučaju dobra je tema kada se ima vremena

  5. Dakle, Slladjane, jes bilo piki-nece piki, sad vec znam da oce piki….a za skener i slike pazi vako…imam ja jedan rokovnih…sve ja to beležim, nemaš pojma kad će ti se vrati (al da ima nešto u tome što ti kažeš, bojim se da ima, svi bi me se odrekli kao prijatelja na FB-u…)

  6. Grande, ono danas jeste bilo juče, ali je danas već sutra, a pošto juče nismo uradili ono što smo mislili juče, hajde da danas navalimo na ono što nećemo da ostavimo za sutra…a dok sutra još uvek stiže, hajde da uživamo u sada

  7. Uf Grande…ja sam sinoć u kasne sate čini mi se ovo postavljala, glava mi je tri broja veća nego što bi trebalo i ne usudjujem se pratiti te dalje u igri vremena izbubiću se u istom

Leave a Reply to Sanja Cancel reply

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.